Informacijsko dobro je nešto što se cijeni zbog informacija koje sadrži, a ne zbog materijala od kojeg je napravljeno. Uobičajeni primjer informacijskog dobra je knjiga. Papir i ljepilo koji čine materijalni dio knjige nisu ono što generira cijenu dobra. Cijena se temelji na materijalu koji je napisan i nacrtan na stranicama. Ta su dobra u suprotnosti s materijalnim dobrom čija vrijednost proizlazi iz materijala od kojeg je izrađena i konačnog oblika koji poprima.
Ono što zapravo čini informacijsko dobro često nije tako izravno kao materijalna dobra. U većini slučajeva, knjige, časopisi, glazba i filmovi temelje se na informacijama, a fizički način isporuke nije važan. Ovi su uvjeti prošireni na softver, dokumente i druge računalne materijale kako su ti predmeti postajali sve češći.
Iako se informacijsko dobro cijeni zbog svog sadržaja, ono će obično imati i fizičku komponentu. Knjige su izrađene od raznih papira, ljepila čak i tekstilnih proizvoda kao što su kanap ili tkanina, a softver obično dolazi zapakiran u kutiju od papira i plastike. Dok su ove fizičke komponente robe materijalne, na stvarnu vrijednost dobra samo neznatno utječe njegova cijena. Ako paket videoigre nije omogućio pristup stvarnoj igrici, malo je vjerojatno da bi potrošači pridavali bilo kakvu vrijednost proizvodu.
Vjerojatnije je da će neka informacijska dobra postojati kao jednostavna informacija. Jedan od najranijih primjera za to su plaćeni televizijski prijenosi; potrošač bi platio uslugu slanja informacija preko njegove televizije. Stvarno prikazani programi bili su kupljene informacije koje su koristile materijalno dobro – televiziju – za interakciju s potrošačima. Moderniji primjer je online softver. Korisnici mogu kupiti softver online, a zatim ga preuzeti na računalo, čineći cijeli dobar elektronički.
Dok su pravila koja uređuju materijalna dobra vrlo jednostavna, ona koja uređuju informacijska dobra nisu. Budući da se informacijsko dobro može savršeno kopirati bez uništavanja izvornika, konačno će vlasništvo informacija često postati nejasno. Na primjer, ako osoba posjeduje glazbeno djelo i kopira ga da ga pokloni svojim prijateljima, to je protuzakonito, za razliku od materijalnog predmeta koji je općenito slobodan za pokloniti. U tom je slučaju upitno vlasništvo te glazbe. Potrošač je možda kupio glazbu, ali ima samo djelomična prava nad njom.