“Informacijska etika” je izraz koji se koristi za opisivanje proučavanja i evaluacije različitih etičkih pitanja koja se javljaju u svijetu koji je vođen dijeljenjem elektroničkih podataka. Obično će se ova vrsta studija pomno baviti moralnošću koja je uključena u korištenje informacija ili podataka, kako inovacije u informacijskoj tehnologiji mogu pomoći u promicanju etičke upotrebe informacija i općenito identificirati načine za prakticiranje funkcionalne etike u virtualnim okruženjima. Iz ove perspektive, informacijska etika važna je za svakoga tko koristi podatke elektroničkim putem, u rasponu od običnih korisnika koji koriste račune e-pošte zaštićene lozinkom do velikih tvrtki koje pohranjuju i dijele vlasničke podatke u nekoj vrsti virtualnog okruženja.
U središtu većine pristupa informacijskoj etici je proces definiranja što čini etičko ponašanje u smislu zaštite informacija koje trebaju biti dostupne samo ovlaštenim pojedincima, stvaranje sigurnih sredstava za dijeljenje podataka kada i prema potrebi te rješenja za pohranu podataka koji olakšavaju čuvanje podataka za jednostavno pronalaženje kada je to potrebno. Ove brige mogu se primijeniti na sve, od zaštite sigurnosti računa e-pošte do sprječavanja korporativne špijunaže postavljanjem sigurnosnih protokola koji sprječavaju proboje na poslužitelje i druge komponente u informacijskoj mreži. Pitanja koja su zajednička informacijskoj etici često se ne odnose samo na način pohranjivanja i dijeljenja podataka, već i na to kako spriječiti njihovu upotrebu od strane ljudi koji ne bi trebali imati pristup tim informacijama.
Informacijska tehnologija pruža niz alata koji pomažu u promicanju etičke upotrebe podataka. Kako se to odnosi na proučavanje informacijske etike, razvoj tehnologije može pomoći u suzbijanju upotrebe špijunskog softvera i raznih oblika zlonamjernog softvera zaštitom vlasničkih informacija. Na primjer, tvrtka može prakticirati jaku informacijsku etiku korištenjem tehnologije koja učinkovito blokira hakere da provale servere i zahvate podatke o bankovnim i kreditnim karticama prikupljenim prilikom ispunjavanja narudžbi kupaca. Blokirajući taj pristup, tvrtka podržava etičku i moralnu odgovornost za zaštitu informacija koje su im povjerili njihovi kupci.
Širi opseg informacijske etike gleda na sve aspekte korištenja informacija na način koji se smatra moralnim i etičkim. Kao što je oduvijek postojala potreba za prakticiranjem određenog stupnja diskrecije s informacijama koje se dobivaju neelektroničkim sredstvima, stvarnost svijeta koji uglavnom funkcionira uz korištenje interneta, privatnih i javnih mreža i ogromne količine elektroničkih podataka u pohrani, postoji potreba za korištenjem i zaštitom informacija kako bi ishod bio produktivan i ne bi stvarao nepotrebne poteškoće za druge. Iz ove perspektive, sudjelovanje u tekućim raspravama o informacijskoj etici može pomoći tvrtkama u dizajniranju boljih informacijskih sustava, a također i pomoći potrošačima u razumijevanju što mogu učiniti u smislu zaštite i dijeljenja podataka na odgovarajući način.