Što je infracrveni emiter?

Infracrveni odašiljač je obično uređaj na električni pogon koji se koristi za emitiranje valnih duljina svjetlosti u infracrvenom spektru, koje su nevidljive golim okom. Takvi se emiteri koriste u širokom spektru potrošačke elektronike kao što su daljinski upravljači u televizorima i za senzore u sigurnosnim sustavima, te u drugim aplikacijama kao što su saune u klubovima zdravlja ili za industrijske procese grijanja. Širok raspon primjena infracrvenog odašiljača posljedica je činjenice da je infracrveni spektar svjetlosti vrlo širok, u rasponu od 1,000,000 750 750 nanometara valne duljine do 400 nanometara, dok se spektar vidljive svjetlosti za ljude proteže samo u rasponu od oko XNUMX nanometara. u valnoj duljini do XNUMX nanometara. Zbog ovog širokog raspona infracrvene svjetlosti, infracrveni odašiljači obično se klasificiraju u potkategoriju svjetlosti kao što je daleko infracrveno u blizini mikrovalnog pojasa ili blizu infracrveno blizu raspona spektra vidljive svjetlosti.

Infracrvena tehnologija koja se koristi u potrošačkoj elektronici od 2011. oslanja se na diode koje emitiraju svjetlost (LED) kao komponentu infracrvenog emitera. Ovi emiteri proizvode crvenu vrstu svjetlosti nevidljivu ljudskom oku s valnom duljinom od oko 880 nanometara. Sam emiter može proizvoditi svjetlost iz dva LED izvora istovremeno, a prijemnik koji prima izvor svjetlosti je komponenta poput diode ili tranzistora osjetljive na svjetlo. U infracrveni odašiljač također je ugrađen modulatorski sklop, koji ga može uključivati ​​i isključivati ​​velikom brzinom, dopuštajući odašiljaču da prenosi različite vrste signala do prijemnog uređaja. Ova modulacija također poboljšava pouzdanost signala koji stiže do prijemnika gdje ga inače može ometati ambijentalno svjetlo u prostoriji ili ga mogu apsorbirati gusti materijali poput opeke, drveta i betona.

Kada se infracrveni signal koristi u sauni kao izvor topline, može se postaviti za prijenos u dalekom infracrvenom ili bliskom infracrvenom rasponu. Daleki infracrveni emiteri u saunama odašilju više topline zbog veće energije korištene valne duljine, koja može biti i do 15,000 nanometara frekvencije. Svjetlost se također ne širi tako daleko kao blizu infracrvene, međutim, tako da ove vrste sauna moraju postaviti svoje daleko infracrvene odašiljače na jednako raspoređene točke u cijeloj prostoriji. Budući da je i daleki infracrveni spektar bliži mikrovalnom rasponu, ova vrsta infracrvenog odašiljača odašilje energiju sličnu onome što rade mobiteli i bežični telefoni, a dugotrajno izlaganje takvom zračenju može biti štetno. Postavi blizu infracrvenih odašiljača u saunama mogu se postaviti na jedno središnje mjesto, sigurniji su i zahtijevaju manje energije za rad, ali imaju tendenciju da proizvode i manje topline.

Industrijski procesi koji koriste tehnologiju infracrvenog emitera emitirat će infracrveno svjetlo u rasponu od 2,000 do 4,000 nanometara, što je srednji raspon za infracrveni spektar. Ovaj raspon se smatra najidealnijim za učinkovito stvaranje topline, koja se u infracrvenim pećima apsorbira staklom, vodom ili plastikom poput polietilena ili polivinilklorida za stabilan izvor topline. Niži raspon može proizvesti temperature od 1,112° Fahrenheita (600° Celzija) ili više za rad s keramikom i metalima, a viši raspon može proizvesti temperature do 5,432° Fahrenheita (3,000° Celzija).

Ostale namjene infracrvenih emitera uključuju vojne i svemirske primjene za telekomunikacijske i promatračke svrhe, u laboratorijskoj analizi bioloških i mineralnih uzoraka te za prognozu vremena. Sama infracrvena svjetlost na Zemlji je u izobilju, jer je gotovo polovica svjetlosti koju emituje Sunce u infracrvenom rasponu. Zemlja također emitira infracrveno svjetlo natrag u svemir, što se često smatra vrstom topline, iako svi svjetlosni valovi, bilo da su vidljivi ili nevidljivi, prenose energiju na materiju kada udare u nju ili se emitiraju iz nje.