Inline asembler — također se naziva inline asemblerski jezik ili inline asembler — blok je koda asemblerskog jezika koji se umeće izravno u funkcije i izvorni kod za drugi jezik. To omogućuje programeru da umetne blok čistog asemblerskog jezika u program u kojem ostatak programa koristi jezik koji nije asemblerski. Mogućnost je podržana u nekim jezicima — kao što su C, C++ i Pascal — ali je značajka specifičnog korištenog prevoditelja i nije nužno dio jezičnog standarda. U mnogim slučajevima, inline asembler se koristi za pristup posebnim funkcijama u središnjoj procesorskoj jedinici (CPU), za optimizaciju koda ili za izvođenje operacija na vrlo niskoj razini kao što je blitting memorije. Iako određeni prevodilac ili programski jezik može imati podršku za kreiranje izvršnih datoteka na više platformi, upotreba inline asemblera obično ograničava program na sustave koji mogu koristiti specifične upute za sklapanje ili imaju odgovarajuću arhitekturu.
Postoji nekoliko načina na koje jezik ili prevodilac dopušta umetanje inline asemblera u standardnu datoteku izvornog koda. Jedna od najjednostavnijih metoda je jednostavno definiranje početka sklopnog bloka, nakon čega se sve naredbe tumače kao izravni sklop. Neka integrirana razvojna okruženja (IDE) i prevoditelji zapravo dopuštaju inline kodu korištenje varijabli definiranih u programu ili funkciji bez njihovog eksplicitnog učitavanja u registre.
Drugi način na koji je inline asembler definiran unutar izvorne datoteke je korištenje namjenske funkcije samo za asemblerski jezik. U ovom slučaju, inline kod se obično ne može kombinirati s kodom koji nije sklop, kao što je kontrolna petlja ili povratni izraz. Kada se implementira na ovaj način, inline funkcija također obično treba eksplicitno gurati i iskakati varijable na i izvan stog kako bi koristila lokalne varijable ili prosljeđivala vrijednosti izvan funkcije.
Jedna od najčešćih upotreba inline asemblerskog koda je točna optimizacija za male segmente programa. Ovisno o tome kako je ugrađeni kod integriran, to može značiti korištenje više čovjeku čitljivih jezičnih naredbi omotanih oko inline koda koji izravno izvodi neku radnju vrlo brzo i učinkovito. Dodatno, ako je ciljni sustav poznat, kod može koristiti hardverski specifične registre i naredbe koje mogu učiniti da se program izvršava mnogo brže.
Ugrađeni sklop može se koristiti za izravan pristup dijelovima operacijskog sustava, CPU-a ili čak hardverskih portova kada druge metode mogu pokvariti ili uzrokovati pogrešku sustava. Ovo se može koristiti za brzu promjenu okvira na grafičkoj kartici ili za slanje signala izravno na određeni prekid ili hardverski priključak. Međutim, jedna od opasnosti korištenja asemblerskog koda na ovaj način je da male pogreške mogu biti teško pronaći ili uzrokovati neočekivani pad programa na određenim sustavima.