Integrativna psihologija je način ispitivanja uzroka i tretmana ljudskog ponašanja kroz znanstveno proučavanje, duhovno vodstvo i alternativnu medicinu. Ovaj oblik psihologije razlikuje se od tradicionalne kliničke psihologije, koja se uglavnom oslanja na znanost, poput eksperimentiranja i lijekova, za liječenje mentalnih poremećaja. Psiholozi koji prakticiraju integrativnu psihologiju obično uzimaju u obzir pacijentova društvena, kulturna i duhovna uvjerenja kada raspravljaju o mogućnostima liječenja.
Psihoterapija je često jedan od glavnih temelja integrativne psihologije. To je proces razgovora psihologa s pacijentom kako bi saznao više o njegovim ili njezinim obrascima ponašanja i emocijama, kao io svim prošlim traumatskim ili samodestruktivnim događajima. Učenjem o specifičnim sklonostima pacijenta, psiholog može predložiti strategije suočavanja ili druge mogućnosti liječenja koje su personalizirane kako bi najbolje funkcionirale za pacijenta.
Iako integrativni psiholog može preporučiti pacijentu uzimanje lijekova, on se često koristi kao dodatak drugim terapijskim tehnikama umjesto kao jedina opcija liječenja. Umjesto da se usredotoči isključivo na pacijentovu moguću kemijsku neravnotežu u mozgu, integrativni psiholog može primijeniti metode za poboljšanje pacijentove dobrobiti kroz alternativnu medicinu. Točan program obično varira ovisno o psihologu, ali može uključivati tehnike opuštanja kao što su joga, meditacija ili vježbe disanja. Psiholog također može preporučiti alternativnu medicinu kao što je akupunktura, kineska medicinska praksa koja uključuje upotrebu uboda igala u kožu kao način otvaranja blokiranih energetskih putova za koje se smatra da uzrokuju mentalne ili fizičke poremećaje.
Religiozni pacijenti mogu odabrati psihologe koji su specijalizirani za teističku integrativnu psihologiju. Ova vrsta psihologije temelji se na korištenju pacijentovih religioznih ili duhovnih uvjerenja kao načina da mu se pomogne u rješavanju mentalnih ili emocionalnih problema. Pobornici ove metode vjeruju da je korisnija religioznim ili duhovnim pacijentima nego korištenje samo znanstvenih mogućnosti liječenja i može poboljšati moral i nadu. Psiholog ne mora dijeliti pacijentovu vjersku pripadnost, već koristi pacijentova specifična uvjerenja kao način da mu pomogne da se nosi s teškim stvarima.
Integrativna psihologija može se koristiti za liječenje širokog spektra mentalnih ili emocionalnih problema jer se može prilagoditi određenim situacijama pacijenata. Ako osoba pati od mentalnog poremećaja, kao što je depresija ili bipolarni poremećaj, može kombinirati lijekove s drugim terapijskim oblicima kako bi se svakodnevno nosio sa svojom situacijom i osjećao se bolje u njoj. Ovaj oblik psihologije također se može koristiti za liječenje ljudi koji su doživjeli traumu, kao što su žrtve silovanja ili napada, ili oni koji tuguju zbog gubitka voljene osobe. Također se može primijeniti na manje ozbiljne emocionalne probleme, kao što su poteškoće u suočavanju sa životnim promjenama, kao što je razvod ili dijete koje napušta dom.