LAN (Local Area Network) se odnosi na komunikacijsku mrežu u kojoj su uređaji povezani putem žične tehnologije u ograničenom području, često radeći unutar jedne zgrade. WLAN (Wireless Local Area Network) je komunikacijska mreža koja se ne povezuje pomoću kabela, već umjesto toga koristi radiofrekvencijski (RF), ili ponekad, infracrveni (IR) prijenos. Integrirani WLAN se najčešće koristi s usmjerivačima ili pristupnim točkama koje omogućuju spajanje ova dva različito povezana sustava. Integrirani WLAN se također može koristiti za veze između WLAN-a i drugih tehnologija, kao što su UMTS (Univerzalni mobilni telekomunikacijski sustav) ili TETRA (zemaljski Trunked Radio) ili WAN mreže.
Kada su se LAN-ovi počeli koristiti, računala, računalni terminali i drugi uređaji u mreži morali su biti povezani putem neke vrste žice, bilo optičkih vlakana, koaksijalnih kabela ili telefonskih linija, prema potrebi. Iako je umrežavanje bilo izuzetno korisno za dijeljenje podataka i uređaja – smanjenje troškova i povećanje produktivnosti – žičana priroda veza nije uvijek laka. Nakon što je internet došao na vidjelo, usmjerivač s vezom usmjerenom prema van postao je središte sustava koji povezuje LAN s internetom. Izvorno, prije Integriranog WLAN-a, usmjerivači su jednostavno povezivali skupinu računala na Internet pomoću kabela.
Integrirani WLAN se često postavlja putem usmjerivača koji može podnijeti i kabelsku vezu, kao i bežičnu vezu. Ovu vezu mogu koristiti WiFi ili IP (Internet Protocol) telefoni, također poznati kao Voice over IP ili VoIP telefoni, kao i računala i drugi žičani i bežični uređaji. Računala s ugrađenom bežičnom karticom mogu se koristiti bilo putem kabelske veze ili bežično, prema izboru vlasnika i kako domet bežične mreže dopušta. Ostali uređaji koji se mogu koristiti na mreži uključuju konzole za video igre, PDA uređaje (Personal Digital Assistants) i MP3 (MPEG Audio Layer 3) playere.
Bežične veze se razlikuju, ovisno o tome koja se verzija ili verzije standarda 802.11 koriste. Standardi IEEE (Institut inženjera elektronike i elektronike) 802.11 opisuju sučelja za WLAN, uključujući integrirani WLAN. Najčešće pronađene iteracije standarda u dvadeset prvom stoljeću su 802.11b, 802.11g i 802.11n. Postoje dvopojasni usmjerivači koji koriste prednosti dviju frekvencija za 802.11n — 2.4 GHz i 5 GHz. Na 2.4 GHz može se postići domet od oko 230 stopa (70 m), dok je raspon za 5 GHz znatno manji. Dvopojasne implementacije mogu biti jedna po jedna ili istovremena.