Svi programi vježbanja uključuju razinu intenziteta treninga unutar treninga. Ovaj intenzitet treninga ukazuje na razinu stresa koju će pojedinac staviti na svoje mišiće i živčani sustav tijekom programa vježbanja. Razine intenziteta obično se mogu prilagoditi na temelju željenog kondicionog ishoda pojedinca.
Programi tjelesne kondicije sastoje se od dvije vrste kondicioniranja, aerobne i anaerobne. Aerobno kondicioniranje je proces kojim pojedinac trenira tempom koji se može održavati tijekom dugog vremenskog razdoblja. Anaerobni je trening na razini koja zahtijeva više energije nego što je inače potrebno, pa je stoga moguć samo u kratkim vremenskim razdobljima unutar programa vježbanja.
Trening visokog intenziteta koji se smatra anaerobnim gurnut će ljudsko tijelo do razine koja će proizvesti visoku brzinu otkucaja srca i često generira nagli napredak. Ova vrsta treninga se obično izvodi u ciklusima, budući da stres koji ovaj dovodi na tijelo zahtijeva znatno vrijeme oporavka. Trening visokog intenziteta nije jedinstven ni za jedan pojedini sport, a koristi se u većini fitness programa za brzo poboljšanje.
Intervalni program visokog intenziteta hibrid je programa treninga visokog intenziteta, jer mijenja razinu intenziteta tijekom određenog vremena unutar programa vježbanja. Tipično, ova vrsta vježbe zahtijeva kratki nalet intenziteta nakon kojeg slijedi razdoblje hlađenja od otprilike polovice vremena korištenog tijekom praska. Većina intervalnih programa visokog intenziteta koristi se za postizanje brzih rezultata u sagorijevanju masti, podizanju metabolizma i dobivanju brzine.
Dizači utega i bodybuilderi također koriste intenzitet treninga kako bi regulirali rast snage, mišića i izdržljivosti. Dizanje teških utega u brzom rafalu primjer je treninga visokog intenziteta za dizanje utega. Ova vrsta treninga daje brze dobitke, ali neće biti održiva tijekom dugog vremenskog razdoblja zbog umora mišića od ove vrste vježbe.
Trening niskog intenziteta također je koristan u programu vježbanja jer stvara dobru cirkulaciju i opću dobrobit u tijelu, kao i osigurava veće karakteristike sagorijevanja masti. Ova vrsta treninga omogućuje sudionicima da vježbaju dulje vrijeme i obično proizvodi manje ozljeda od programa visokog intenziteta. Joga, jogging i hodanje dobri su primjeri vježbanja niskog intenziteta.
Važno je uzeti u obzir intenzitet treninga koji će biti potreban tijekom programa treninga. Miješanje intenziteta obično će dati bolje ukupne rezultate tijekom trajanja programa vježbanja. Upravljanje ravnotežom intenziteta treninga često je ključ za uspješno postizanje ciljeva unutar bilo kojeg programa vježbanja.