Interdisciplinarni kurikulum je vrsta nastavne metode ili plana tečaja koji uključuje doprinose nekoliko disciplinskih predmeta na jednu temu. Cilj većine interdisciplinarnih kurikulumskih programa je pružiti studentima ne samo razumijevanje središnje teme, već i duboko razumijevanje odnosa i šireg konteksta teme. Dok pobornici interdisciplinarnog kurikuluma ističu vrijednosti kontekstualiziranja informacija kao sredstva za poboljšanje razumijevanja, kritičari sugeriraju da ova metoda može dovesti do nepoznavanja važnijih tema i stvaranja pretjerane zauzetosti kao sredstva za popunjavanje interdisciplinarne jedinice.
Tipična interdisciplinarna jedinica kurikuluma može povezati nekoliko različitih razreda u srednjoškolskom ili fakultetskom okruženju. Na primjer, cjelina o renesansi mogla bi uključivati čitanje Shakespearea na satu engleskog, proučavanje dinastije Tudor i reformacije u svjetskoj povijesti te učenje o Koperniku i pomaku od geocentrizma na satu znanosti. Predavanjem predmeta u sva tri razreda, učitelji mogu u potpunosti uroniti učenike u temu, stvarajući prilike učenicima da istraže veze i odnose između različitih aspekata. Često će učitelji zajedno raditi na stvaranju testova i seminarskih projekata koji pomažu kombinirati elemente iz svake discipline, omogućujući studentima da pokažu svoje razumijevanje šireg predmeta.
Dok se interdisciplinarni kurikulum često koristi za stvaranje šireg pristupa predmetu, može se koristiti i za sužavanje polja ispitivanja. Neka sveučilišta mogu ponuditi interdisciplinarne kolegije koji kombiniraju široku temu iz jedne discipline s specifičnijim gledištem druge. Na primjer, kazališni odjel mogao bi ponuditi interdisciplinarni tečaj s odjelom za afroameričke studije usredotočen na povijest i izvedbu predstava Afroamerikanaca. Ovi se tečajevi obično nude studentima na bilo kojem odjelu i omogućuju jedinstvenu interakciju na zajedničku temu između studenata s različitim načinima pristupa temi. U idealnom slučaju, tečajevi poput ovog mogu poslužiti za proširenje razumijevanja studenata iz obje discipline, pružajući pritom dublje razumijevanje temeljne premise.
Kritičari interdisciplinarnog kurikuluma obično navode nekoliko problema s ovom metodom poučavanja. Za srednjoškolce vrijeme provedeno na interdisciplinarnom pristupu može oduzeti standardiziranu pripremu ispita, što je glavna briga za studente koji planiraju pohađati fakultet. Kritičari također izražavaju zabrinutost da svi razredi uključeni u interdisciplinarnu jedinicu neće imati jednaku količinu informacija za prenošenje, što će dovesti do preopterećenja informacijama u razredima s teškim sadržajem, ali gubljenjem vremena što rezultira besmislenom zauzetošću u predmetima s laganim sadržajem. Pobornici interdisciplinarnog kurikuluma sugeriraju da se ovo drugo pitanje može riješiti uz pravilno planiranje i trud u ime fakulteta, uključujući mjere kao što su pilot programi i sustav revizije prije nego što se program u potpunosti integrira.