Interleukin-6 je tvar proizvedena kao odgovor na ozljedu ili traumu tkiva od strane specijaliziranih bijelih krvnih stanica zvanih T-stanice, kao i makrofaga i endotelnih stanica. Kao što naziv implicira, ova tvar je interleukin. Međutim, također je klasificiran kao citokin, što znači da je uključen u prijenos informacija između stanica i kao signalna molekula i kao signalni protein. Kao takav, interleukin-6 može se ponašati i kao protuupalni agens i kao proupalni medijator, ovisno o određenim uvjetima. Dok se interleukin-6 prirodno proizvodi u tijelu, također se može sintetizirati u laboratoriju.
Interleukin-6 je poznat pod mnogim drugim nazivima, uključujući interferon-B2, citotoksični faktor diferencijacije T-stanica i faktor stimulacije B-stanica-2, između ostalih. Također je klasificiran kao monomer, što znači da pripada skupini organskih spojeva koji se mogu vezati sa sličnim molekulama i tvoriti polimere. Točnije, interleukin-6 je monomer od 184 aminokiseline koje luče ove specijalizirane stanice. Ovo oslobađanje događa se na jednom genskom mjestu poznatom kao 7p21.
Interleukin-6 igra važnu ulogu u reguliranju rasta stanica, kao i imunološkog funkcioniranja. Zapravo, njegovo oslobađanje je potaknuto oštećenjem tkiva ili infekcijom. Receptorska mjesta nalaze se na površini brojnih stanica u cijelom tijelu. S tih mjesta, interleukin-6 prenosi različite proteine kroz tri glavna puta prijenosa signala: protein kinaza C, cAMP/protein kinaza A i oslobađanje kalcija. Svaka molekula interleukina-6 obavlja specifično djelovanje, ovisno o stanici koja je pokrenula njegovo oslobađanje.
Cirkulacija interleukina-6 stimulira imunološki sustav potičući ono što je poznato kao reakcija akutne faze. Ovaj proces potiče proizvodnju i oslobađanje proteina akutne faze, koji se ponašaju kao generička antitijela. Oslobađanje c-reaktivnog proteina posebno povećava fagocitozu, proces kojim određene stanice okružuju i neutraliziraju invazivne bakterije i druge patogene. To rezultira odgovorom akutne faze, kao što je groznica. To je zbog povećane distribucije energije u mišićima i masnom tkivu, što uzrokuje porast tjelesne temperature.
Interleukin-6 je također poznat kao miokin, vrsta citokina koji se pokreće kontrakcijom mišića, a zatim se ispušta u krvotok. Ova razmjena promiče niz bioloških djelovanja. Kao prvo, povećava razgradnju masti. Također poboljšava inzulinsku rezistenciju, što rezultira boljim unosom i iskorištavanjem glukoze. Stoga bi terapija interleukinom-6 mogla imati primjenu u liječenju određenih stanja, kao što su pretilost i dijabetes tipa II.
Dok je interleukin-6 vitalan za optimalno funkcioniranje imunološkog sustava, loša strana je previše dobrih stvari. Oslabljena ili nekontrolirana ekspresija gena interleukina-6 može proizvesti neželjene imunološke odgovore i dovesti do raznih bolesti, uključujući autoimune poremećaje. Pacijenti s reumatoidnim artritisom, na primjer, obično imaju povišene razine interleukina-6 u svom sinovijalnom tkivu. Kako bi se borili protiv ove disfunkcije, istraživači nastavljaju istraživati različite načine inhibiranja vezanja interleukina-6. To uključuje razvoj anti-interleukin-6 receptor antitijela.