Što je interlokutorna žalba?

Međužalba se podnosi tijekom sudskog pretresa i traži od žalbenog suda da preispita jedan aspekt predmeta prije nego što suđenje završi. U Sjedinjenim Državama takva se žalba može podnijeti ako postoje izvanredne okolnosti koje bi spriječile da se slučaj pravilno odluči ako žalba nije bila saslušana. Iako većina sudova nerado uvažava ove žalbe jer usporavaju proces odlučivanja u predmetu, interlokutorne žalbe su nužne kada se tijekom predmeta pojavi pravno pitanje o kojem se mora odlučiti prije nego što se suđenje može nastaviti. Nakon što o žalbi odluči žalbeni sud, prvotni predmet može nastaviti do okončanja.

U većini slučajeva žalbe se ne podnose do zaključenja prvotnog slučaja. Postoje slučajevi kada o pravnom pitanju ne može odlučivati ​​sud koji vodi suđenje. Ako je ovo pitanje sastavni dio ishoda predmeta, a neposredna odluka o dotičnom zakonu mogla bi ubrzati završetak glavnog pretresa, predsjednik vijeća može izdati privremeni nalog žalbenom sudu. Žalbeni sud ima ovlasti preispitati nalog i može odlučiti je li potrebno saslušanje žalbe.

Sudovi će pokušati izbjeći izdavanje interlokutorne žalbe tijekom predmeta ako je predmet manje od sastavnog dijela postupka. Takve stalne žalbe otežale bi vođenje postupka i odgodile bi procesiranje pravde. U određenim situacijama sudovi riskiraju žalbu na konačnu odluku i eventualno poništenje ako se privremena žalba zanemari kada je ona stvarno opravdana.

Nakon što se drugostupanjski sud odluči za saslušanje međužalbe i nakon toga odluči o stvari koja je bila predmet žalbe, njegova odluka o tom predmetu je konačna. To znači da niti jedan drugi drugostupanjski sud ne može preinačiti odluku u tom dijelu predmeta. Prvobitni predmet još uvijek može biti podložan žalbi na njegovo okončanje, ali se međusobni dio ne može ponovno mijenjati.

Interlokutorni nalozi češći su u određenim vrstama slučajeva. U brakorazvodnim postupcima, suci mogu izdati privremene naloge kako bi osigurali isplatu alimentacije za vrijeme dok je slučaj u postupku do donošenja konačne odluke. Kada je nečija imovina u pitanju tijekom postupka, sudac može izdati privremeni nalog, poznat i kao zabrana, za zaustavljanje postupka koji uzrokuje problem dok se ne donese konačna odluka o tužbi. Ovi nalozi možda neće dovesti do uključivanja žalbenog suda, ali su to radnje za koje sudac smatra da se moraju poduzeti i prije okončanja predmeta.