Internetska infrastruktura je niz udaljenog hardvera i softvera koji radi na slanju i primanju informacija raznim sustavima. Svaki slučaj učitavanja stranice na web-pregledniku računala, stvarno jednostavnog sindikalnog (RSS) feeda koji struji u čitač ili poziva putem internetskog protokola (VoIP) predstavlja ovu složenu internet infrastrukturu. Njegove osnovne komponente uključuju podatkovne centre, mreže, poslužitelje, uređaje za pohranu i poslužiteljske aplikacije. Hardver može biti lokaliziran u određenim zemljama, ali mrežna infrastruktura obuhvaća međunarodne granice kako bi internet postao svjetski fenomen dostupan u bilo kojoj regiji koja ima funkcionalnu lokaliziranu mrežu.
Dom internetske infrastrukture je podatkovni centar, sigurna zgrada u kojoj se nalazi računalna oprema i uređaji za mrežno povezivanje. Opremljen je timom operatera s punim radnim vremenom i opremljen je dovoljnom snagom za pokretanje i hlađenje opreme. Također ima sustave za regulaciju klime, suzbijanje požara i sprječavanje neovlaštenog pristupa.
Mreža procesora i uređaja za pohranu unutar podatkovnog centra druga je komponenta internetske infrastrukture. Mjereno u megabitima po sekundi (mbps), mreža omogućuje prijenos podataka između procesora i uređaja za pohranu podataka u podatkovnom centru iu druge podatkovne centre. Krajnji cilj je da informacije dođu do računala ili uređaja krajnjeg korisnika.
Treća komponenta, poslužitelji, su vrhunska računala koja nalikuju stolnom računalu, ali s mnogo većim kapacitetom za pohranu i obradu. Poslužitelji se mjere u jedinicama procesorske snage i sposobnosti pohrane RAM-a i moraju biti spojeni na napajanje ili više izvora napajanja, kao i na mrežu i instalirani operativni sustav. Poslužitelj se može sastojati od jednog računala, skupa računala ili čak skupine skupova.
Podaci koji se u konačnici pojavljuju na uređaju krajnjeg korisnika moraju se negdje pohraniti, tako da su četvrta komponenta internetske infrastrukture uređaji za pohranu podataka. Kapacitet pohrane se mjeri u gigabajtima (GB) ili terabajtima (TB). Uređaji za pohranu mogu biti lokalni, što znači na tvrdim diskovima samih poslužitelja, ili mogu biti udaljeni, povezani na jedan ili više poslužitelja putem mreže.
Peta komponenta internetske infrastrukture je operativni softver za poslužitelje, odnosno poslužiteljske aplikacije. Da bi funkcionirao, poslužitelj mora imati operativni sustav poput Linuxa ili Windowsa, aplikaciju web poslužitelja kao što je Apache ili Microsoft IIS i bazu podataka, na primjer MySQL ili Oracle. Nakon što je poslužitelj opremljen ovim softverom, korisnik može na njega instalirati sve druge pomoćne web aplikacije koje su potrebne. Sve komponente rade zajedno kako bi tvorile internetsku infrastrukturu koja prenosi informacije diljem svijeta.