Internetski sporovi odnose se na sporove koji potječu zbog ponašanja specifičnih za internet. Sve veći broj odvjetničkih društava i pravnih stručnjaka specijalizirani su za internetske parnice zbog sve veće učestalosti delikata i građanskih nepravdi koje se događaju na Word Wide Webu. Općenito, bilo koja vrsta sudskog spora koji proizlazi iz ponašanja na Internetu može dovesti do internetskih parnica, ali određena ponašanja i tužbe postoje češće od drugih.
Ponašanje ljudi na Internetu regulirano je istim pravilima koja uređuju ponašanje drugdje. Dakle, iste vrste ponašanja i aktivnosti koje bi dovele do građanske parnice ako se vrše na bilo kojem drugom mediju također se primjenjuju na ponašanja koja se obavljaju na internetu. Kao rezultat toga, internetski sporovi često se oslanjaju na standardna načela običajnog prava kao razlog za tužbu.
Uobičajeni primjeri problema koji se javljaju na Internetu uključuju kršenje autorskih prava i klevetu. Ova pitanja proizlaze iz uobičajenih razloga djelovanja, kao i iz saveznih zakona o zaštiti autorskih prava koji postoje. Kao i na svakom drugom mediju, pojedincima je zabranjeno korištenje materijala zaštićenog autorskim pravima bez odgovarajućeg dopuštenja i atribucije, te im je zabranjeno klevetati karakter drugih na Internetu.
Kršenje autorskih prava može se dogoditi na bilo kojem broju internetskih stranica. To može uključivati krađu sadržaja ili drugih materijala zaštićenih autorskim pravima. Ova se krađa može dogoditi s drugih web-mjesta, ali također može imati oblik ilegalnog ponovnog tiskanja knjiga, novina ili drugog materijala zaštićenog autorskim pravima na Internetu.
Kleveta na internetu obično se javlja kao problem na stranicama društvenih medija. Ispisivanje neistinitih i klevetničkih izjava na blogu ili na društvenim mrežama može dovesti do internetskih parnica. Širenje neistinitih informacija putem bilo kojeg internetskog medija, uključujući e-poštu i web-stranice, također se smatra klevetničkim, pod uvjetom da je u skladu sa zakonskom i običajnom zakonskom definicijom klevete.
Iako je internetski spor na mnogo načina sličan standardnim parnicama, zbog prirode interneta često postoje određeni posebni problemi. Na primjer, nezakonita kleveta ili kršenje autorskih prava može se dogoditi bilo gdje u svijetu. To dovodi do pitanja nadležnosti.
Da bi se raspravljalo o parnici, nad strankama mora biti nadležan sud. Ako pojedinac u jednoj državi naudi ili ozlijedi osobu koja živi u drugoj državi, sud ne može jednostavno narediti toj osobi koja živi u drugoj državi da dođe i mu se sudi. Sud bi morao utvrditi da oni imaju osobnu nadležnost — ovlasti da vladaju tom osobom.
To je još teže kada ljudi počine kaznena djela na internetu. Tužitelji mogu pokušati dokazati da bi sud trebao biti nadležan jer su radnje osobe utjecale na pojedince u nadležnosti suda. Nažalost, to možda nije uvijek dovoljno da se sudu omogući saslušanje internetske parnice u kojoj je tužitelju nanesena nepravda od strane udaljenog tuženika.