Online piratstvo je izraz koji se koristi za opisivanje nezakonitog kopiranja materijala zaštićenih autorskim pravima s interneta. Izraz se naširoko koristi, kako protivnici tako i zagovornici internetskog piratstva. Protivnici, kao što je Američko udruženje snimateljske industrije (RIAA) koriste taj izraz kako bi pokušali izjednačiti prekršitelje autorskih prava s piratima s otvorenog mora koji su pljačkali brodove. Zagovornici koriste taj izraz kako bi se prisjetili romantizma gusarskog načina života, s njegovim naglašavanjem slobode pojedinca i oslobođenja između svega ostalog. Pojam piratstva u ovom kontekstu zapravo ima svoje podrijetlo mnogo prije pojave interneta, a autor Daniel Defoe spominje pirate koji su ilegalno kopirali njegove knjige 1703. godine.
U ovom kontekstu postoje tri glavne vrste piratstva: glazbeno piratstvo, piratstvo filmova i softversko piratstvo. Iako postoje i drugi, oni su mnogo rjeđi, jer se obično odnose na vrlo specijalizirane discipline. Nasuprot tome, iako brojke nisu točno poznate, stotine milijuna ljudi diljem svijeta sudjeluju u internetskom piratstvu. Učinci internetskog piratstva nisu dobro utvrđeni, a svaka strana predstavlja različita izvješća koja utvrđuju radikalno različite ideje.
Zagovornici piratstva na internetu smatraju da je financijski učinak piratstva zanemariv, te da u nekim slučajevima piratstvo zapravo može pomoći prodaji proizvoda. Oni tvrde da velika većina ljudi koji piratiraju glazbu, videozapise i softver nisu ljudi koji bi uopće kupili proizvod. Neki također tvrde da neki ljudi piratiraju glazbu kako bi vidjeli uživaju li u njoj, a nakon što to učine, počinju kupovati stvarne CD-e, ili legalne kopije pjesama, ili posjećivati koncerte i na taj način unositi novac u sustav. Nadalje ističu da veći dio cijene prodaje ne ide umjetniku, te da osim u slučaju vrhunskih izvođača, umjetnicima mogu pomoći obožavatelji koji piratiziraju njihovu glazbu i doniraju im ili odlaze na koncerte, pa da vide gotovo sav novac.
Protivnici internetskog piratstva smatraju da ono predstavlja ozbiljnu prijetnju umjetničkom i kreativnom razvoju u svijetu. Smatraju da piratstvo smanjuje zaradu, smanjujući količinu novca koju umjetnik ili programer može očekivati da će zaraditi, a samim tim i poticaj za stvaranje novog djela. Nadalje ističu da većinu moderne glazbe ne proizvode samo umjetnici, koji mogu dobiti naknadu odlaskom na koncerte ili donacije, već i veliko pomoćno osoblje, uključujući inženjere, izdavače i dizajnere, koji mogu odlučiti da više ne podržavaju medij ako od toga ne mogu živjeti.
Borba protiv internetskog piratstva, ili barem elektroničkog piratstva, traje još prije nego što je postojao internet, s ranim proizvođačima softvera koji su pokušavali novim sigurnosnim značajkama spriječiti ljude da prave ilegalne kopije svog softvera. Velik dio suvremene glazbe i videa zaštićen je paketima za upravljanje digitalnim pravima (DRM), koji pokušavaju ograničiti broj računala na kojima se medijska datoteka može koristiti. Protivnici, međutim, ističu da DRM često na kraju osakati medije za legitimne kupce medija i da hakeri lako mogu skinuti DRM ako ga stvarno žele piratizirati.
Čini se da ni piratstvo ni borba protiv njega neće uskoro nestati. Sigurnosne mjere se i dalje razvijaju, kao i tehnike koje se koriste za njihovo razbijanje i slobodnu distribuciju materijala zaštićenog autorskim pravima. U mnogim slučajevima, implementacija DRM-a i drugih sigurnosnih mjera izazvala je reakciju potrošača, a neke skupine bojkotiraju proizvode koji implementiraju DRM. U Europi su akcije protiv internetskog piratstva izazvale političke reakcije, a nacionalno priznata Piratska stranka osvojila je mjesta u parlamentu. Međunarodna priroda piratstva i činjenica da različite zemlje imaju vrlo različite zakone o tome još je jedan čimbenik koji komplicira pitanje u cjelini.