Internetsko samoubojstvo ima dvije potencijalne definicije, jednu iznimno ozbiljnu i jednu vrlo laganu. Drugi dio čine ljudi koji ometaju web stranicu u tolikoj mjeri da je više ne smiju koristiti ili gube pretplatu za sudjelovanje na njoj. Prvi je uznemirujući i težak trend koji se pokazao u mnogim zemljama u kojima je korištenje interneta učestalo. Obično je to pakt sklopljen između dvoje ljudi koji su se upoznali samo na internetu kako bi se sreli u stvarnom životu i počinili samoubojstvo. Varijante uključuju nagovaranje nekog drugog na samoubojstvo ili pristanak na ubojstvo; te radnje mogu biti poduzete privatno ili, što je još gore, ponekad se objavljuju na internetu.
Jedna od problema s tolikom količinom informacija je da se neke od njih, u rukama ljudi koji su poremećeni, mogu koristiti na užasne načine. Postoje internetske stranice i sobe za razgovor gdje se suicidalne osobe susreću i mogu odlučiti počiniti grupno internetsko samoubojstvo. Informacije također govore ljudima kako da se učinkovito ubiju, a iako takve informacije predstavljaju rizik samo za mentalno ranjive osobe, još uvijek je vrlo šokantno kada ljudi pomisle na planove da se ubiju, osobito s strancima.
U sobama za samoubojstvo najveća briga može biti to što ljudi ne žele umrijeti sami i mogu poticati jedni druge na djelovanje. Slično zabrinjava to što su takve sobe često pune grabežljivaca koji mogu uvjeriti druge da dobrovoljno umru kako bi mogli počiniti ubojstvo. Takvi scenariji su noćna mora za svakoga tko ima tinejdžera na internetu ili čak voljenu osobu koja je u prošlosti pokazala emocionalnu nestabilnost.
Drugi problem je samoubojstvo na Internetu uzrokovano pretjeranim maltretiranjem ili verbalnim uznemiravanjem. I to su se definitivno dogodile, a za umiješane može postojati kaznena odgovornost i potencijalno ubojstvo. Ovi primjeri zasigurno dokazuju da je korištenje interneta i snažno dobro i potencijalno veliki problem.
Treba napomenuti da većinu puta kada se internetsko samoubojstvo dogodi, ono dobiva značajnu medijsku pokrivenost. Ipak, bilo bi pogrešno reći da su to uobičajene pojave. U većini slučajeva oni predstavljaju iznimno mali postotak svih samoubojstava počinjenih u nekoj zemlji. Ipak, kako dobivaju više pozornosti, neki se brinu da će to privući i više ljudi, a nemoguće je ili ponekad protuzakonito nadzirati sve stranice na kojima bi se mogli sklopiti paktovi o samoubojstvu. Stvari poput chata za razmjenu trenutnih poruka općenito su privatne, a postoji niz razloga zašto bi to trebalo i ostati.
Zakonodavstvo u mnogim zemljama još uvijek sustiže kako liječiti samoubojstvo na Internetu. U paktovima o samoubojstvu često je lako utvrditi jasnu namjeru ubojica. Ipak, kod samoubojstava je teško reći tko je odgovoran. Jesu li to ljudi koji dopuštaju tinejdžerima ili drugima pristup internetu ili su to internetske stranice koje čitaju tekst upozorenja i ignoriraju ga? Ponekad ne postoji način da se utvrdi bilo kakav oblik pravne krivnje ili građanske odgovornosti.