Intertemporalni izbor je pojam koji se koristi u ekonomiji za opisivanje utjecaja odluka koje se danas donose na vrstu opcija koje su dostupne u budućnosti. Ova vrsta izbora nalazi se ne samo u upravljanju financijskim resursima pojedinca, već iu odlukama koje korporacije donose u smislu kupnje i potrošnje. Ideja je točno predvidjeti ishod intertemporalnog izbora i odlučiti je li taj učinak na budućnost pozitivan ili negativan.
Jedan od temeljnih koncepata intertemporalnog izbora odnosi se na potrošnju. U suštini, ideja je da ako se potrošnja ne dogodi danas, postoji velika šansa da će se dogoditi sutra. Pod pretpostavkom da će cijene za potrošenu robu sutra biti niže, u najboljem interesu potrošača može biti da se danas odrekne kupnje, a da robu i usluge kupi sutra kada se cijene snize. Kao i kod većine ekonomskih odluka, to predstavlja određeni rizik jer cijene mogu jednostavno ostati na istoj razini ili čak porasti ako se pojave nepredviđeni čimbenici koji utječu na potražnju za tim proizvodima.
Uz brigu o tome kada se potrošnja odvija, intertemporalni izbor također se bavi time što se radi s resursima koji bi se koristili u procesu potrošnje. Na primjer, pojedinac može odlučiti da će umjesto da danas kupi kuću, uložiti novac na neku vrstu kamatonosnog računa. Deset godina kasnije, sredstva se povlače za kupnju kuće po znatno nižoj stopi. U međuvremenu, rezultat te odluke potrošača je da su položena sredstva ostvarila kamate koje su omogućile plaćanje veće kupovne cijene, što je rezultiralo manjim iznosom financiranja. U ovom scenariju potrošnja se ne samo odgađa na neko vrijeme, već se rastu resursi koji bi se ranije koristili, što omogućuje stjecanje veće koristi ili korisnosti nakon što se kupnja izvrši.
Ideja koja stoji iza intertemporalnog izbora je ostvariti najveću korist od konzumacije. Određivanjem hoće li izdaci za osobnu potrošnju pružiti veće povrate danas, a ne sutra, moguće je tempirati potrošnju na najbolju prednost. Propust da se uzmu u obzir sve relevantne informacije može rezultirati netočnim predviđanjem ishoda i u konačnici uzrokovati da potrošač dobije manje zadovoljstvo od transakcije. Zbog toga je važno razmotriti što više mogućih ishoda prije donošenja konačne odluke.