Intubacija se općenito odnosi na umetanje fleksibilne cijevi bilo gdje u ljudskom tijelu, ali većina ljudi je koristi posebno za intubaciju dušnika, što uključuje stavljanje dolje u nečiji dušnik kako bi se osigurao njegov ili njezin dišni put. Postupak se često koristi u hitnoj medicini kada pacijent ima poteškoća s disanjem, a koristi se i tijekom operacije kako bi dišni putovi bili otvoreni za isporuku anestetika i kisika. Osim toga, pacijenti na mehaničkim respiratorima bit će intubirani kako bi ventilator mogao disati umjesto njih. Ovo može biti opasan zahvat kada se ne izvodi kako treba, a obuka intubacije obično je prilično opsežna.
Za izvođenje intubacije dušnika liječnik ili hitni medicinski tehničar idealno koristi laringoskop, medicinski uređaj koji se ubacuje u usta kako bi otvorio čeljust. Laringoskop također omogućuje liječniku da jasno vidi pacijentovo grlo, osiguravajući da je cijev postavljena u ispravan prolaz; ako se zahvat izvede nepravilno i cijev završi u jednjaku, rezultati za pacijenta mogu biti prilično neugodni, pa čak i smrtonosni ako se ne uhvate na vrijeme.
Intubacijska cijev se polako uvlači u grlo, a liječnik traži manju ili veću veličinu ako je potrebno. Ako je pacijent uopće pri svijesti, može se boriti protiv procesa, jer se osjeća iznimno neugodno. Nakon što je cijev unutra, pričvršćena je i može se pričvrstiti na mehanički ventilator, aparat za anesteziju ili masku ventila vrećice, također poznatu kao ambu vrećica. Ambu vrećom se može ručno manipulirati kako bi se pacijentu pomoglo disati.
Kada se cijev uvuče kroz nos u dišni put, to se naziva nazotrahealna intubacija. U oba slučaja, liječnik pažljivo sluša pacijentove zvukove daha kako bi se uvjerio da je cijev u dušniku i kako bi se uvjerio da se zrak dovodi u oba pluća. Kada se cijev ukloni, postupak je poznat kao ekstubacija. Pacijenti se ekstubiraju kada se osjećaju bolje ili kada je operacija gotova i pacijent je spreman samostalno disati.
Intubacija se također koristi za endoskopske zahvate, postupke u kojima liječnici gledaju u tijelo pomoću alata poput kamera ili medicinskih uređaja koji olakšavaju vidljivost, poput laringoskopa. Endoskopija se koristi za dijagnosticiranje različitih stanja u cijelom tijelu, od dišnog i gastrointestinalnog trakta do različitih organa u abdomenu. Kako bi se izvela endoskopija, cijev se umetne u područje interesa tako da se kroz nju može uvesti alat.