Zaliha robe je računovodstveni izraz koji se odnosi na robu koja se može prodati koju tvrtka ima pri ruci i koju može prodati potrošačima. Ponekad se naziva samo inventarom, a smatra se vrstom imovine. Za maloprodajne tvrtke koje prodaju robu, zalihe robe pojavljuju se u poslovnoj bilanci. To je procjena ukupne vrijednosti fizičke robe koju tvrtka ima na raspolaganju i dostupna za prodaju.
Bilanca je u biti sažetak financijske slike poduzeća na određeni datum i vrijeme. Zajedno s imovinom, uključujući inventar robe, saldo uključuje obveze tvrtke i ukupnu vrijednost, također poznatu kao neto vrijednost, tvrtke. Ulagači koriste informacije iz bilance kao što je inventar robe kako bi napravili procjenu vrijednosti i financijske stabilnosti tvrtke.
Praćenje zaliha robe važan je dio prevencije gubitaka. Smanjenje gubitka zaliha može uključivati povećanje sigurnosti tvrtke, nadzor prodajnog prostora i redovitu inventuru robe tvrtke od strane neovisne tvrtke za inventar. Povećanje sigurnosti tvrtke kako bi se smanjio gubitak zaliha uključuje nadzor zaliha od trenutka kada je zaprimljen do trenutka kada napusti trgovinu u prodaji. Ne ostavljajući bez računa o kretanju robe, tvrtka može smanjiti gubitke i može biti u mogućnosti identificirati i eliminirati izvor gubitaka kada se pojave.
Provjera količine robe po dolasku važan je korak u osiguravanju da zaliha nije izgubljena ili zaboravljena u pošiljci. Nakon što je zaliha u trgovini, tvrtka može koristiti metode poput nadzora, provjere torbe zaposlenika i pažljivog korisničkog servisa kako bi smanjila gubitak zaliha kroz krađu. Budući da većina krađe zaliha dolazi od zaposlenika, provjere torbe zaposlenika i nadzor prodajnog prostora mogu biti neugodna, ali neophodna rutina.
Alati koji se koriste za praćenje zaliha robe uključuju evidenciju o prodaji, softver za zalihe i uređaje za zalihe. Kako bi osigurala točnu procjenu zaliha robe koja je neovisna o osobama zaduženim za upravljanje zalihama, tvrtka može angažirati vanjsku tvrtku koja pruža profesionalne usluge inventara. Kada vanjska služba inventara procjenjuje zalihe za tvrtku, to obično znači da putuju do mjesta gdje je zaliha pohranjena i osobno prebrojavaju zalihe. To se ponekad radi ručno s papirnatom knjigom za bilježenje iznosa, ali se najčešće radi s računalnim sustavom i uređajima koji skeniraju oznake robe kako bi zabilježili zalihe.