Ugovor o ulaganju je ugovor u kojem se navode prava i odgovornosti dviju strana u investicijskom projektu. Ugovor o ulaganju utvrđuje strukturu i prirodu ulaganja. Određuje koji novac jedna strana mora platiti drugoj i koja dobra ili usluge se trebaju financirati ili proizvesti iz ulaganja.
Stranke ugovora o ulaganju mogu biti pojedinci, partneri, pojedinac i tvrtka ili tvrtka i zemlja domaćin. Predmet ugovora može biti gotovo svaka vrsta poslovnog pothvata. Parametre sporazuma određuju strane u ugovoru. Međutim, osnovni obrazac ugovora isti je za većinu projekata.
Preliminarni dio ugovora o ulaganju navodi ime ulagača i pojedinca, partnera ili tvrtka koja prihvaća ulaganje. Priroda projekta ili poduzeća uključena je u ovaj odjeljak. Također navodi iznos ulaganja i “naknadu” koja se za to nudi. Razmatranje je obično dijeljenje dobiti poduzeća ili neke slične koristi.
U ugovoru je uključen način otplate ulaganja. Navedena je i duljina trajanja ugovora. Plaćanje je obično postotak od dobiti. Međutim, strane se mogu dogovoriti o bilo kakvom dogovoru. Plaćanja su općenito vezana uz trajanje ugovora.
Neki ugovori daju investitoru pravo sudjelovanja u važnim odlukama u vezi s investicijskim projektom. To može uključivati odluke kao što su da li proširiti ili prodati poduzeće, ili načine na koje ga treba promovirati. Ostali oblici ugovora o ulaganju ne uključuju investitora u donošenje odluka o projektu.
Prava investitora da pregleda knjige i dokumente koji se odnose na financijsko poslovanje projekta općenito su uključena u ugovore. Navedeni su i načini zahtjeva za ispitivanje dokumenata. Mogućnost stranaka da izmijene sporazum i način na koji to čine također se obrađuju u ugovoru. Ugovorom se može dopustiti ili onemogućiti prijenos prava ulagatelja.
Završni dio navodi opcije koje su dostupne strankama u slučaju pravnih sporova koji proizlaze iz sporazuma. Većina sadrži odredbe o tome koja država ili zakon države će regulirati bilo koji pravni spor. Neki sporazumi mogu imati klauzulu o obveznom rješavanju sporova. Većina predviđa da se odvjetnički honorari plaćaju prevladavajućoj stranci u bilo kojoj parnici koja proizlazi iz ugovora o ulaganju.