Inženjering ljudskih čimbenika je opći izraz koji se koristi za opisivanje niza disciplina koje proučavaju kako korisnici cijene proizvode i komuniciraju s njima. To može uključivati dizajn proizvoda i brendiranje, psihologiju proizvoda, dizajn korisničkog sučelja i faktoring obrazovanja. Inženjering ljudskih čimbenika se u velikom dijelu svijeta naziva ergonomijom, a povremeno se može skratiti na jednostavno ljudski faktor ili ljudski inženjering.
Ljudski čimbenici oslanjaju se na stručnjake iz mnogih različitih disciplina kako bi dali jasniju sliku o tome kako će čovjek komunicirati s proizvodom. Osobito su korisni u ljudskim čimbenicima inženjeri, dizajneri, psiholozi i računalni programeri. U nekim situacijama mogu biti potrebni drugi stručnjaci, ovisno o konkretnom proizvodu – obrazovnim proizvodima može biti potreban uvid obrazovnog stručnjaka, dok govorni program može koristiti lingvista da odredi kako će ljudi najvjerojatnije komunicirati sa softverom.
Osnovni cilj je analizirati kako će ljudi vjerojatno koristiti proizvod i dizajnirati proizvod na način da im se čini najprirodnijim. Ovaj koncept ima svoje podrijetlo u Drugom svjetskom ratu, kada se koristio za rješavanje dizajna aviona kako bi se mogli graditi novi avioni kako bi se pilotu omogućilo da lako asimilira mnoštvo informacija koje je primio. Do 1950-ih, koncept je postao punopravna disciplina, iznjedrivši niz nišnih područja kao što su biomehanika i inženjerska psihologija. Human Factors Journal osnovan je u to vrijeme u Sjedinjenim Državama, uvodeći novo doba interakcije čovjeka i stroja. Rana istraživanja prvenstveno su se bavila industrijskim i obrambenim strojevima i načinima na koje su oni komunicirali s ljudima, iako su provedena i neka rana istraživanja potrošača.
Počevši od ranih 1980-ih, koncept je napravio puni skok u područje potrošača, osobito s pojavom osobnih računala. Razvoj softvera zahtijevao je osmišljavanje snažnih korisničkih sučelja koja su bila prirodna za ljude, a inženjering ljudskih faktora odigrao je ključnu ulogu u definiranju izgleda i osjećaja računala koje danas koristimo. Inženjering namještaja na radnom mjestu također se počeo uvelike oslanjati na ljudski element, posebno na oblik koji se u Sjedinjenim Državama naziva ergonomija ili biomehanika. Stolice su dizajnirane s tjelesnim zdravljem na umu, a stolovi su stvoreni kako bi ponudili lak pristup i mobilnost u raznim situacijama.
U svojoj srži, ova vrsta inženjeringa nastoji jednostavno smanjiti osjećaj napetosti koji se javlja kod mnogih ljudi kada trebaju komunicirati sa strojem. Njegov krajnji cilj je potpuno prirodan osjećaj pri korištenju bilo kojeg proizvoda, bilo opipljivog ili virtualnog. Budućnost ove vrste inženjeringa je vrlo uzbudljiva, s revolucijama u glasovnoj interakciji, antropomorfnoj robotici i sustavima koji uče i prilagođavaju se čestim zadacima koji se nalaze na horizontu.