Ipilimumab je naziv za molekulu ljudskog antitijela koja može imati terapeutsko djelovanje u bolesnika s uznapredovalim melanomom. Proizvedeno od strane farmaceutske tvrtke Bristol-Myers Squibb, ovo antitijelo poznato je i kao MDX-010. Ipilimumab se proizvodi u laboratoriju i član je klase IgG1 antitijela. Veže se na receptor anti-citotoksičnog antigena T-limfocita (CTLA-4) prisutan na površini T-limfocita u tijelu. Blokiranje CTLA-4 receptora pojačava stanični imunološki odgovor dopuštajući pacijentovim vlastitim limfocitima da napadnu stanice raka.
Melanom je oblik raka kože koji može metastazirati ili se proširiti na druga tkiva. U ranim fazama melanoma operacija je često učinkovit oblik terapije. Nakon što se ovaj rak proširi, može biti teško liječiti zračenjem ili kemoterapijom. Terapija antitijelima za jačanje imunološkog odgovora može biti opcija za pacijente koji pate od uznapredovalog melanoma.
Terapija antitijelima ipilimumabom koristi prednost ciklusa diobe ili proliferacije stanica u tijelu poznatog kao citotoksični T-limfociti. Ovi limfociti imaju moć napadati stanice raka. Protein poznat kao CD28 prisutan je na površini T-limfocita i taj se protein veže na druge tipove stanica kako bi stimulirao diobu stanica. Nakon što dođe do diobe stanice, CTLA-4 služi za pružanje signala zaustavljanja tako da se stanična dioba ne nastavi neregulirano.
Ipilimumab se veže na molekulu CTLA-4 i eliminira stop signal. T-limfociti se tada mogu podijeliti, tako da je više njih dostupno za borbu protiv stanica raka. Ova imunoterapija ipilimumabom, samostalno ili u kombinaciji s cjepivima, može povećati vrijeme preživljavanja za osobe s uznapredovalim melanomom. Klinička ispitivanja s ipilimumabom pokazuju da ovo protutijelo može imati antitumorsko djelovanje protiv raka pluća i prostate, kao i melanoma.
Bolesnici primaju ipilimumab intravenozno svakih nekoliko tjedana. Točan raspored terapije određuje liječnik i ovisi o prisutnosti nuspojava. Većina bolesnika dobro podnosi ipilimumab, ali nuspojave povezane s imunitetom mogu se razviti ako T-limfociti koji se dijele počnu utjecati na normalna tkiva. Ove nuspojave mogu uključivati osip, proljev ili hepatitis. Imunološki nuspojave obično se mogu kontrolirati kortikosteroidima, a da pritom ne ometaju antitumorski odgovor.