IPv6 je skraćenica za Internet Protocol version 6. To je druga verzija internetskog protokola koja se općenito koristi u virtualnom svijetu. Prva verzija je bila IPv4. IPv5 je bio protokol drugačije vrste, namijenjen za podršku video i audio, a ne za višenamjensko adresiranje. IPv6 je također poznat kao IPng, što je skraćenica od IP Next Generation.
Jedna od glavnih nadogradnji u IPv6 je u broju adresa dostupnih za umrežene uređaje. Na primjer, svaki mobilni telefon ili druga vrsta elektroničkog uređaja može imati svoju adresu. IPv6 dopušta 3.4×1038 adresa. To je uglavnom zbog broja bitova u svakom protokolu. IPv4 adrese imaju 32 bita u sebi i tako dopuštaju najviše četiri milijarde adresa. Adrese verzije 6 imaju 128 bita.
Međutim, IPv4 je i dalje protokol izbora za većinu interneta. Prijelaz će biti stabilan, a IPv6 je budućnost internetskog adresiranja, uglavnom zato što stručnjaci iz industrije vjeruju da su blizu potpunog ponestanka dostupnih adresa.
Još jedan primjer nadogradnje IPv6 je multicasting, što je standardno u ovoj verziji, ali samo izborno u IPv4. Multicasting isporučuje tok podataka na više odredišta u isto vrijeme, bez dupliciranja osim ako se to zahtijeva. IPv4 ne podržava te funkcije. Druge dvije vrste adresiranja koje su standardna praksa za noviju verziju su unicast i anycast. Prvi je prijenos sa samo jednog domaćina na samo jedan drugi domaćin; potonji je od jednog domaćina do najbližeg od mnogih domaćina.
IPv6 također ima dvije druge značajne prednosti u odnosu na IPv4. Nudi višu razinu ugrađene sigurnosti, a posebno je dizajniran za mobilne uređaje. Sigurnost dolazi u obliku IPsec-a, koji omogućuje provjeru autentičnosti, šifriranje i kompresiju. Mobilnost dolazi u obliku mobilnog IP-a, koji omogućuje roaming između različitih mreža bez gubitka utvrđene IP adrese. Obje ove funkcionalnosti su zahtjevi IPv6 i stoga su dizajnirane da budu ugrađene u svaki stog, adresu i mrežu.