Što je isključiva gospodarska zona?

Ekskluzivna ekonomska zona (EEZ) je točka koja se proteže 200 nautičkih milja (370 km) od oznake niske vode u zemlji, što je točka na obali koja se ne mora nužno podudarati s osekom. U ovoj zoni vlasnička država ima isključiva prava istraživanja, iskorištavanja i zaštite morskih dobara unutar tog područja. Ekskluzivna gospodarska zona, na primjer, jasno pokazuje da zemlja može bušiti i prodavati naftu, ili prava na naftu, unutar tog definiranog područja. Zona je produžetak teritorijalnih voda i susjedne zone.

Da bismo razumjeli što je ekskluzivna gospodarska zona, važno je razumjeti koje se druge zone protežu u more. Prva granica koja se proteže u more su teritorijalne vode, što je područje na kojem se obično primjenjuju svi zakoni neke zemlje ili jurisdikcije. Ovo područje se proteže 12 nautičkih milja (22.2 km.) u ocean. Susjedna zona je područje u kojem država obično može provoditi zakone kao što su carina i imigracija. Proteže se 24 nautičke milje (44.4 km) u ocean.

Supružna zona je dio isključive gospodarske zone, kao i teritorijalne vode. Nakon isključive gospodarske zone je otvoreno more. Ovo je područje u kojem nitko ne može podnijeti zahtjev koji poštuje bilo koja međunarodna agencija. Neki međunarodni zakoni se mogu provoditi, ali otkrića i resurse može tražiti svatko.

Konvencija o pravu mora iz 1982. postavila je trenutno pravilo za isključivu gospodarsku zonu. Iako je uspostavljena početkom 1980-ih, konvencija je stupila na snagu tek 1994. Od tada su zone na snazi ​​za sve obalne zemlje. U nekim slučajevima, zemlje ili jurisdikcije bez obale mogu također imati pristup nekim područjima IEZ-a.

Unutar EEZ-a, država ili jurisdikcija s pravima ima veliku kontrolu nad načinom na koji se resursi koriste, unatoč željama međunarodne zajednice. Na primjer, Sjedinjene Države bi mogle loviti riblje vrste u svom IEZ-u do točke koja se smatra neodrživom. Bez obzira što mislio ostatak svijeta, druge zemlje ne bi imale pravo intervenirati. Ovako neke zemlje opravdavaju kitolov.

U slučajevima kada postoji manje od 400 milja oceana između kopna dviju zemalja, EEZ može biti ograničen na manje od 200 milja svaki. U takvim okolnostima zemlje obično ravnomjerno dijele razliku. Tako, na primjer, ako postoji 100 milja (161 km.) između dvije zemlje, svaka bi imala 50 milja (otprilike 80.5 km) EEZ-a.