Samostalno skrbništvo je aranžman u kojem se jednom roditelju daje puno i zakonsko skrbništvo nad djetetom. Ovo je u suprotnosti sa zajedničkim skrbništvom, gdje oba roditelja zadržavaju puna roditeljska prava nad djetetom, pri čemu je jednom roditelju dodijeljeno fizičko skrbništvo, a drugom pravo na posjete. Roditelj s jedinim skrbništvom identificira se kao roditelj skrbnik, dok se roditelj koji se odrekao roditeljskog prava identificira kao roditelj koji nije staratelj. Ovi se pojmovi uglavnom koriste za identifikaciju kojem roditelju je dodijeljeno fizičko skrbništvo nad djetetom, ali se također mogu koristiti za razlikovanje između roditelja s jedinim skrbništvom i roditelja koji nemaju nikakva prava ili privilegije na skrbništvo. Uz isključivo skrbništvo, roditelj koji nema skrbništvo može, ali ne mora dobiti pravo na posjetu, ovisno o tome što nadležni sud smatra da je u najboljem interesu djeteta.
Iako mnogi ljudi gledaju na dodjelu isključivog skrbništva kao na situaciju u kojoj se jedan roditelj smatra opasnim ili na neki drugi način nesposoban aktivno sudjelovati u odgoju djeteta, to nije uvijek slučaj. Parovi koji se razvode mogu odlučiti zatražiti ovu vrstu skrbništva ako će roditelj koji nema skrbništvo živjeti daleko od roditelja i djeteta. Ako roditelj koji nije skrbnik ima iscrpljujuću bolest i nije fizički ili psihički sposoban donositi odgovorne odluke u vezi njegovanja i skrbi o djetetu, dva roditelja mogu utvrditi da je u najboljem interesu djeteta da jedan roditelj ima jedini autoritet, čime se pojednostavljuje proces osiguravanja pravilne skrbi o djetetu.
Dodjela isključivog skrbništva ne znači nužno da roditelj koji nema skrbništvo neće biti uključen u financijsku potporu za dijete, ili da neće imati neku vrstu stalne interakcije s djetetom. U situacijama u kojima roditelj koji nije staratelj ima dokazanu povijest fizičkog ili psihičkog zlostavljanja, sudovi mogu ograničiti posjete na situacije u kojima je sudski službenik prisutan tijekom posjeta ili u potpunosti zabraniti posjete. Iako posjećivanje može biti ograničeno ili uopće nije dopušteno, roditelju koji nema skrbništvo i dalje će vjerojatno biti naloženo da plaća alimentaciju.
U situacijama kada ne postoje zapreke za posjete, a odnos između dvoje roditelja je građanski, roditelj bez skrbništva može dobiti privremenu punomoć koja mu ili njoj omogućuje da poduzme radnje u ime djeteta tijekom duljeg razdoblja od posjeta. Na primjer, pravni dokument ove vrste omogućio bi roditelju bez skrbništva da ovlasti hitnu medicinsku pomoć za dijete, umjesto da čeka da se kontaktira roditelj s isključivim skrbništvom za njegov ili njezin pristanak. Roditeljima koji nemaju skrbništvo i nemaju zajedničko skrbništvo bilo bi dobro da pribave ovu vrstu dokumenta kad god dijete provodi duže vrijeme izvan roditelja sa isključivim skrbništvom, a nalazi se pod brigom roditelja koji nema skrbništvo.