Ispitivanje je sesija ispitivanja u kojoj ispitivač pokušava dobiti informacije od nekoga za koga se vjeruje da je umiješan u situaciju ili tko može imati informacije koje bi mogle biti korisne. U dobro provedenom ispitivanju, ispitivač ostaje pod kontrolom u svakom trenutku. Postoji niz tehnika koje se mogu koristiti u ispitivanjima, od kojih su neke vrlo kontroverzne.
Klasična situacija u kojoj se može koristiti ispitivanje je u kaznenom predmetu u kojem je netko uhićen zbog sumnje da je počinio kazneno djelo poput ubojstva ili silovanja. Osumnjičeni je odveden u prostoriju za ispitivanje na ispitivanje od strane policije. Cilj policijskih službenika je utvrditi je li osumnjičenik počinio kazneno djelo ili ne te prikupiti dokaze koji se mogu koristiti u suđenju za osudu optuženika. Vojska također koristi ispitivanje za prikupljanje obavještajnih podataka, obavještajne agencije koje istražuju sigurnosna pitanja i u raznim drugim vladinim aplikacijama kao što su interne istrage vladinih agencija.
Povijesno gledano, ispitivanje je često bilo brutalno. Mučenje je korišteno za brzo izvlačenje informacija, iako te informacije nisu uvijek bile točne. Brojne studije u 20. stoljeću pokazale su da će ljudi reći bilo što kada su mučeni ako misle da će njihove riječi zaustaviti torturu, što ovu tehniku čini manje nego idealnom za slučajeve u kojima službenici za provođenje zakona žele dobiti valjane informacije.
Dobre prakse ispitivanja uključuju korištenje psiholoških tehnika kako bi osoba koja se ispituje stvorila nelagodu kako bi ona ili ona vjerojatnije odgovarala na pitanja, a da ne prijeđe granicu u mučenje i ne izvuče lažno priznanje. Jedna popularna metoda u Sjevernoj Americi je Reidova tehnika, koja naglašava uspostavljanje odnosa s osobom koja se ispituje, držanje sobe za ispitivanje psihološki neprijateljskom, te vrlo oprezan na govorne obrasce i pokrete tijela koji ukazuju na to da se ispitana osoba ponaša varljivo.
Zabrinutost oko sumnjivih praksi ispitivanja navela je mnoge nacije da donesu zakone koji štite prava osoba koje se ispituju. Ta se prava razlikuju od nacije do nacije, a ljudi bi se trebali upoznati sa svojim pravima u slučaju ispitivanja kako bi bili spremni. Osobito bi putnici trebali istražiti zakone u zemljama koje posjećuju jer se prava koja se u jednoj zemlji uzimaju zdravo za gotovo ne mogu proširiti na ljude u drugoj, iako strani državljani općenito imaju pravo na konzularno zastupanje na ispitivanjima.