Što je istezanje stidnih usana?

Proces istezanja stidnih usana uključuje povlačenje ili otezanje unutarnjih stidnih usana, odnosno malih usana, kako bi se iste izdužile. Počela je kao kulturna tradicija u dijelovima drevne Afrike, Azije i južnih mora, ali su je od tada usvojile neke zapadne kulture, iako u mnogo manjem obimu. Prvenstveno se radi za izgled i seksualno poboljšanje.

Istezanju stidnih usana obično se pristupa s ciljem trajnog povećanja duljine malih usana. Proces istezanja mora se provoditi redovito kroz dulje vrijeme kako bi se postigli trajni rezultati. Redovito istezanje također kontinuirano povećava veličinu stidnih usana. Usne se mogu protezati samo izvan velikih stidnih usana ili se protezati do koljena žene.
Postoje dva primarna načina pristupa istezanju stidnih usana: povlačenjem ili korištenjem utega. Povlačenje je metoda koja se najčešće koristi u plemenskim društvima. Metoda težine je češća među praktičarima u zapadnim zemljama.

Tradicionalno rastezanje stidnih usana u područjima podsaharske Afrike kao što je Ruanda smatra se obredom prijelaza. Obično se prakticira tijekom nekoliko godina, od puberteta nadalje. Djevojčica će obično sama izvoditi istezanje kao dio redovite rutine, uz mogući pregled i vodstvo starijeg ženskog člana obitelji. Duljina rastegnutih stidnih usana u tradicionalnim kulturama ovisi o plemenu i zemljopisnom području. Postoji velika razlika u dužini.

Može se kupiti i oprema za istezanje stidnih usana. Obično se sastoji od malog utega u obliku suze koji je pričvršćen na stidne usne pomoću stezaljke ili kopče. Ženama se obično savjetuje da započne istezanje s manjom težinom, koja se povećava kako proces napreduje. Kako bi se postiglo ravnomjerno istezanje, utezi se obično pričvršćuju na različita područja za svaku sesiju, ili se više utega postavlja preko usana, umjesto da imaju jednu težu težinu na jednom mjestu.

Mnoge žene koje se bave istezanjem stidnih usana smatraju da su rezultati ponos i znak zrelosti i seksualne spremnosti. Tradicionalna praksa je toliko ukorijenjena u tim kulturama da nije pitanje hoće li se djevojka početi istezati, već kada. Praksa je bila izvor nekih kontroverzi. Postoje skupine koje tvrde da je to čin genitalnog sakaćenja sličnog kastraciji žena. Pobornici istezanja tvrde da se te dvije prakse uvelike razlikuju, budući da istezanje treba povećati seksualni užitak i kontrolu, dok kastracija ima za cilj smanjiti te senzacije.