Tijekom nacionalnih predsjedničkih izbora, svaka država šalje predstavnike, članove Izbornog kolegija da glasuju u ime stanovništva države. Naš Ustav predviđa izbore kao način podjele vlasti između federalne i državne vlade u federalističkom sustavu naše zemlje. Na taj način ni Vlada ni stanovništvo nisu u potpunosti odgovorni za izbor predsjednika.
Svaka država, plus Distrikt Columbia, dobiva određeni broj elektora koji se donekle temelji na broju stanovnika. Broj elektora je samo broj senatora (uvijek dva) plus broj zastupnika u Domu. Ovo se ne prati proporcionalno, od države do države, na temelju stanovništva. Brojevi se ažuriraju svakih deset godina s rezultatima Nacionalnog popisa stanovništva. Za desetljeće 2000.-2010. ukupno je 538 elektora. Predsjednički kandidat mora dobiti većinu glasova Izbornog kolegija, odnosno 270 glasova, da bi bio proglašen pobjednikom.
Iako Ustav predviđa takav sustav, on nije detaljno opisan u načinima njegova provođenja. Ured saveznog registra nadzire proces imenovanja birača, obično na kongresima državnih stranaka, i organizira njihovo glasovanje. Gotovo sve države koriste sustav pobjednik uzima sve, tako da se birači obvezuju glasati za kandidata koji pobijedi na izborima u državi. Samo Maine i Nebraska koriste proporcionalne sustave koji mogu dodijeliti neke elektorske glasove jednom kandidatu, a neke drugom. Zapravo, birači nisu zakonski obvezni glasati za vodećeg kandidata, ali su obično lojalni svojoj stranci. Ako nema kandidata koji dobije većinu elektorskih glasova, odluka se donosi u Kongresu, gdje svaka država dobiva samo jedan glas, koji daje predstavnik.
Gotovo dokle god postoji Izborni kolegij, vodi se rasprava o njegovoj učinkovitosti. Oni koji bi htjeli ukinuti ili obnoviti sustav ističu da je moguće osvojiti predsjedničku poziciju bez pobjede na nacionalnom narodnom glasu, što smatraju nelogičnim. Drugi vjeruju da nam više nije potrebna tako pažljivo čuvana ravnoteža između “masa” i centralizirane vlade. Kritičari također ističu da slabo naseljene države, budući da im je zajamčena najmanje tri elektorska glasa, imaju nepravednu prednost u nerazmjernoj raspodjeli elektora. Međutim, da bi se napravile značajne promjene Izbornog kolegija, bio bi potreban Ustavni amandman.