Izgubljeni sin ili izgubljeni sin iznimno je prepoznatljiva prispodoba koju je ispričao Isus Krist kako je zapisana u Lukinoj knjizi u Novom zavjetu. Njegova se tema smatra jednim od temeljnih aspekata kršćanstva, s naglaskom na oproštenje Gospodina samo uz cijenu traženja i pokajanja. U mnogim se kršćanskim crkvama ovaj tekst odabire kao dio korizmenih slavlja, koji predstavlja važnost pokore i obećanja koja ona nosi za sve.
Osnovna priča o izgubljenom sinu je ona u kojoj najmlađi sin ostavlja oca i bezobzirno troši svo bogatstvo koje mu je otac dao. Na kraju ostaje bez ičega i u sramotnom položaju dolazi kući moliti za oprost za svoja nedjela. Umjesto susreta sa strogim ocem koji nema nikakve koristi od njega, sin je dočekan raširenih ruku i radosne dobrodošlice. Njegov se otac raduje njegovom povratku, proslavljajući ga gozbom.
Zanimljiv je dio starijeg brata, koji je u početku prilično nezadovoljan što bi rasipni mlađi brat dočekao takvu radost i oprost. Stariji brat podsjeća oca da mu je bio vjerni sin u mnogim prilikama i kroz mnoge dokaze svoje naklonosti. Otac odgovara da je sve to istina, ali povratak mlađeg sina je ipak uskrsnuće: “Raduj se jer je ovaj tvoj brat bio mrtav i opet je živ; izgubljen je i pronađen je.”
Ovaj drugi dio s odgovorom starijeg brata na povratak izgubljenog sina predstavlja zanimljivu izjavu o kršćanstvu u mnogim tumačenjima. Ne samo da Bog mora biti milosrdan, nego bi milosrđe i oproštenje također trebali izvirati od braće ili braće u vjeri. Gorčina zbog oprosta jedne osobe, jednostavno zato što se druga uvijek dobro ponašala, zapravo nema mjesta. Biti oprošten znači biti potpuno vraćen Ocu i svim privilegijama koje Otac daje; nema između stanja kada ljudi susreću svog Boga sa stvarnim pokorom.
Mnogi su zarobljeni dirljivom naravom parabole o izgubljenom sinu, bez obzira na njihovu vjersku sklonost. Stoljećima su ga kreativni umjetnici mnogih vrsta nastojali pretočiti u druge oblike. Postoje pjesme, drame, romani, slike i drugi mediji koji svjedoče o stalnoj snazi ove teme. Umjetnici kao što su Rembrandt, Prokofiev, Stephen Schwartz i John-Michael Tebelak (pisci Godspela), bend Kansas i frontmen U2 Bono, svi su stvorili zanimljive interpretacije temeljene na izgubljenom sinu.