Izlazna vrijednost je procijenjena cijena koja bi se dobila za prodaju imovine ili prijenos obveze na otvorenom tržištu. Ljudi određuju izlazne vrijednosti u računovodstvene svrhe i te se vrijednosti mogu koristiti na razne načine. Izlazne vrijednosti se razlikuju od ulaznih vrijednosti, koje odražavaju cijenu koja bi se platila da bi se nešto steklo.
Kako bi se odredila izlazna vrijednost, pretpostavlja se da bi se imovina ili obveza prenijeli u transakciji van dohvata ruke. U ovoj vrsti transakcije, uključene strane se ne poznaju i pregovaraju preko treće strane kako bi se nagodile oko cijene. Općenito se vjeruje da takve transakcije postižu po najpoštenijoj cijeni jer kupac i prodavač djeluju u svom najboljem interesu i ne uzimaju u obzir interese druge strane, osim što su spremni učiniti neke ustupke kako bi postigli posao koji brzo će se zatvoriti.
Za razmišljanje o izlaznoj vrijednosti može se koristiti nekoliko različitih metoda. Ljudi mogu pogledati sadašnju vrijednost imovine, trenutnu prodajnu cijenu ili neto prodajnu vrijednost. Budući da vremena nisu uvijek povoljna za prodaju, važno je uzeti u obzir trenutni tržišni uvjeti. Ako je tržište loše, izlazna vrijednost može biti niska jer se određuje tako da se nešto mora odmah prodati i stoga strateško čekanje na bolju cijenu nije moguće.
Izlazne vrijednosti mogu se koristiti u procjeni poslovanja od strane procjenitelja, određivanju fer tražene cijene i nizu drugih postavki. Prilikom izračunavanja izlazne vrijednosti često se koriste procjenitelji trećih strana kako bi se izbjegla pristranost. Osoba koja posjeduje predmetnu imovinu ili obvezu može biti sklona precijeniti je ili na neki drugi način propustiti ispravno procijeniti vrijednost, dok netko tko nema interesa za vrijednost može napraviti neutralniju procjenu.
Te se vrijednosti obično izračunavaju pod pretpostavkom da bi subjekt koji kontrolira stvar koja se vrednuje prestao poslovati i likvidirao. Nasuprot tome, stvarne svjetske vrijednosti za stvari koje prodaju tvrtke koje ostaju u poslovanju mogu biti vrlo različite jer si te tvrtke mogu priuštiti izdržati za dobru cijenu i ne likvidiraju velike količine robe i upozoravaju kupce na činjenicu da bi jeftino moglo biti moguće dobiti uz malo pregovora.