Izravna ingvinalna kila nastaje kada je oslabljeni dio ingvinalnog Hesselbachovog trokuta dodatno ugrožen prekomjernim fizičkim naprezanjem koje prisiljava crijevno tkivo da probije trbušnu stijenku i uđe u ingvinalni kanal. U nekim slučajevima izravna ingvinalna kila može ugroziti život ako hernirano tkivo stvori crijevnu opstrukciju ili nekrotizira. Izravne ingvinalne kile obično zahtijevaju operaciju za vraćanje crijevnog tkiva u njegov anatomski položaj.
Općenito, ingvinalna kila se razvija kada se prekomjerni napor stavi na oslabljeno tkivo unutar trbušne stijenke. Bilo da je fiziologija trbušne stijenke ugrožena zbog urođenog stanja ili dobi, fizički napor može uzrokovati kidanje ili lomljenje oslabljenog tkiva. U slučaju izravne ingvinalne kile, crijevno tkivo probija se kroz ugroženo područje Hesselbachovog trokuta, koje uključuje dio peritoneuma, dopuštajući mu da uđe izravno u ingvinalni kanal. Osobe koje puno dižu teške terete ili se naprežu često razviju izravnu ingvinalnu kilu. Ostala stanja koja mogu doprinijeti razvoju ovog ozbiljnog stanja uključuju trudnoću, pretilost i kronični zatvor.
Pojava bolnih hernijalnih simptoma općenito zahtijeva posjet liječniku. Dijagnoza izravne ingvinalne kile uključuje sveobuhvatan fizički i palpatorni pregled. Zbog očite prezentacije koju stvara hernijalna izbočina, općenito nisu potrebna dodatna ispitivanja.
U nekim slučajevima, pojedinci mogu imati ingvinalnu kilu, ali ostaju asimptomatična, što znači da ne osjećaju vidljive znakove ili simptome, neko vrijeme. Kako hernirano tkivo postaje sve izraženije u području prepona, pojedinac može primijetiti ne samo izbočenje, već i osjetiti pritisak, peckanje i nelagodu u zahvaćenom području. Nije neuobičajeno da se nelagoda pojača kada se netko saginje, kašlje ili napreže prilikom defekacije. Ako se zanemare znakovi i simptomi izravne ingvinalne kile, pojedinac se izlaže riziku od komplikacija, uključujući hernialnu nekrozu, stanje opasno po život koje zahtijeva hitnu operaciju.
Ne postoji način da izravna ingvinalna kila nestane ili zacijeli samostalno. Općenito, ako pojedinac ostane asimptomatski, pristupa se čekanju i promatranju. Kada simptomi uzrokuju značajnu nelagodu, operacija se koristi za vraćanje herniranog crijevnog tkiva u njegov anatomski položaj. Ovisno o težini nečijeg stanja, može se izvesti laparoskopska ili otvorena operacija; jedina razlika između ova dva postupka je da li se za pristup kili koristi nekoliko malih rezova ili jedan veliki rez.
Tijekom operacije za popravak izravne ingvinalne kile, ugroženo crijevno tkivo se vraća u normalan položaj. Šavovi popravljaju rastrgano ili rupturirano trbušno tkivo i zatvaraju rupu. Općenito, dodatna mreža, napravljena od sintetičkog ili prirodnog materijala, postavlja se preko oslabljenog trbušnog tkiva kao pojačanje kako bi se spriječio budući razvoj kile.