Izraz se može jednostavno definirati kao dio izgovorenog govora, odvojen pauzama ili šutnjom. Konkretnu definiciju pojma teško je odrediti, jer neki ljudi vjeruju da se odnosi na cijeli govorni “okret” u razgovoru, dok drugi vjeruju da je definicija epizodičnija, gotovo ekvivalentna rečenicama za govorni engleski. Bez obzira na preferiranu definiciju, iskaz se općenito može definirati kao dio govornog jezika.
Govorni i pisani jezik različiti su na mnogo načina. Glavni razlog za to je što govornik obično na licu mjesta generira govornik, što znači da su česte stanke dok govornik razmišlja kako nastaviti. Ove pauze često su ispunjene dodatnim riječima kao što su “sviđa mi se” ili “err…” ili tišina. S druge strane, pisani jezik ima samo gramatičke pauze, kao što su točka ili zarez, da diktira kada treba napraviti pauzu. Kao rezultat ove razlike, u pisanom jeziku rečenica se lako može definirati kao riječi između velikog slova i točke, ali u govoru je definicija mnogo teža.
Poteškoće u definiranju rečenica u govornom jeziku dovele su do potrebe za terminom izgovor. Ovaj izraz je stvarno neophodan samo u lingvistici i u proučavanju jezika, a općenito se koristi za označavanje bilo kojeg dijela govora koji se proučava. Rečenice se ne mogu koristiti jer su u pisanom jeziku jer se pravila rečenica ne poštuju uvijek. Na primjer, ako je netko na pitanje odgovorio “ne baš”, to se teško može definirati kao puna rečenica. Isto tako, dugačak, neuredan opis možda nije pogodan za razbijanje na gramatičke rečenice, pa pozivanje na odjeljak kao na iskaz čini ovaj proces lakšim.
Glavni argument koji se vodi u vezi s specifičnom definicijom pojma izričaj je odnosi li se na cijeli izgovoreni “okret” ili riječi između dvije stanke. Ovo je više semantički argument nego onaj koji je potreban za ispravnu upotrebu pojma, tako da je svaka definicija prikladna za funkcionalnu upotrebu riječi. Govorni red može se definirati kao red jedne osobe da govori u razgovoru; ovo može biti bilo što, od jedne riječi do desetominutnog govora. Alternativno, iskaz se može klasificirati kao dio govora između dvije pauze; ovo je definicija pojma više izgovorenom rečenicom. Ako se prihvati potonja definicija, jedan govor mogao bi sadržavati nekoliko iskaza.