Poezija performansa je vrsta poezije koja se izvodi za publiku. Poezija se može pisati unaprijed, a može se i spontano skladati dok je izvedba u tijeku. To je drugačije od pukog čitanja poezije naglas koja je napisana za tiskanu stranicu. Ova vrsta poezije je tijekom godina rasla i opadala u popularnosti. Najnovije oživljavanje započelo je u SAD-u 1980-ih s početkom otvorenih mikrofonskih večeri i poetskih slamova, koji su natjecanja za izvođače pjesnika.
Na neki način, izvedbena poezija, ponekad poznata kao izgovorena riječ, povezana je s usmenom predajom koja seže u davna vremena prije pisane riječi. U tim se slučajevima poezija, ili priča, prenosila usmeno na svaku generaciju. Potom su u priču dodali svoje obrate i stilove izvedbe tako da je svaki nastup bio jedinstven. Kako su se te pjesme ili priče morale naučiti napamet, korišteni su određeni uređaji koji su pomagali tom procesu, a koriste se i danas. Neki od njih uključuju korištenje rime, aliteraciju – što je kada nekoliko riječi počinje istim slovom – i kennings – u kojima se fraza, često poetična, može zamijeniti imenicom u pjesmi.
U izvedbenoj poeziji važne su i udaraljke. Na moderan stil utjecao je hip-hop, koji koristi sve te uređaje. Ova vrsta poezije također treba imati ideju, emociju ili perspektivu koja pokreće pjesmu. Često se to može odnositi na popularnu kulturu ili društvene ili političke događaje. Pjesnici performansa također često uključuju aspekte svog osobnog života u svoje izvedbe.
Također je važno pjesnikovo korištenje gesta ili govora tijela tijekom izvođenja pjesme. To se može povezati s prijašnjim oblikom izvedbene poezije, u kojoj su kazališna događanja bila mjesto za ovu vrstu umjetnosti. Glazba također može biti dio izvedbene poezije; na primjer, beat pjesnik Allen Ginsberg često je inkorporirao izgovorenu riječ s jazzom. Dok se izvedbena poezija ne može uhvatiti za masovnu publiku na isti način kao napisana pjesma, audio snimci su je učinili dostupnijom većem broju ljudi.
Nacionalna zaklada za umjetnost (NEA) u SAD-u kategorizira izvedbenu poeziju kao književnost, a ne vizualnu umjetnost. To je uglavnom zato što je izvedba usmjerena na retoriku i jezik. Postoje nacionalni pjesnički natječaji, a NEA nudi programe posvećene podučavanju ove vrste poezije.