U Sjedinjenim Državama, Izvješće o sumnjivoj aktivnosti (SAR) dokument je koji financijska institucija kao što je banka, kreditna unija ili tvrtka za pružanje novčanih usluga mora podnijeti ako smatra da je ponašanje klijenta sumnjivo. Podnošenje SAR-ova potrebno je prema odredbama Zakona o bankovnoj tajnosti, donesenog 1970. godine, s tim da se izvješća upućuju Mreži za provedbu financijskih zločina. Kada se takve prijave podnose, sumnjivi kupac se ne obavještava.
Financijske institucije mogu podnijeti izvješća o sumnjivim aktivnostima elektroničkim putem, putem papirnatih obrazaca ili na medijima za pohranu kao što su diskovi. Prijava se mora podnijeti u roku od 30 dana od otkrivanja činjenica koje sugeriraju da je aktivnost klijenta sumnjiva. Može ga pokrenuti bilo koji zaposlenik, kao što je blagajnik ili menadžer, a zaposlenik koji je poduzeo ne razgovara o SAR-u sa suradnicima osim ako je to apsolutno neophodno.
Određeni događaji mogu potaknuti automatsko izvješće o sumnjivoj aktivnosti, au drugim slučajevima se očekuje da će ljudi koristiti svoju prosudbu kada je u pitanju određivanje treba li podnijeti prijavu ili ne. U pravilu, ako netko sumnja da se događa pranje novca, kretanje novca za potporu terorističkim aktivnostima ili prijevara, postoji obveza podnošenja SAR-a. Na primjer, ako netko rutinski donosi vreće gotovine na polog, a ne posjeduje tvrtku, to bi mogao biti razlog za podnošenje prijave. Isto tako, ako se netko upusti u transakciju, a zatim sugerira da će postojati nagrada za nepodnošenje Izvješća o sumnjivoj aktivnosti o tome, to bi pokrenulo podnošenje.
Izvješće uključuje pojedinosti o financijskoj instituciji, klijentu i aktivnosti koja se smatra sumnjivom. Nakon što je podnesena, mogu se poduzeti dodatni istražni koraci kako bi se stvar rasvijetlila ili prikupili dokazi koji se mogu koristiti u kaznenom progonu. Podaci se također koriste u bazi podataka koja prikuplja informacije o obrascima u financijskoj industriji. Ti se obrasci mogu koristiti u daljnjim istragama i u analizi bankarskih aktivnosti kako bi se potražili znakovi upozorenja, a službe za provođenje zakona pokušavaju držati korak s aktualnim trendovima u pranju novca i prijevarama.
Ako se netko upusti u aktivnost koja rezultira izvješćem o sumnjivoj aktivnosti, a aktivnost je zapravo nevina, to će se otkriti tijekom istrage. Mogu postojati sasvim legitimni razlozi da ljudi čine stvari koje su osebujne osobe u banci. Preporučljivo je osobama koje znaju da će se njihovi bankovni obrasci mijenjati da upozore banku kako bi izbjegli pokretanje takvih izvješća. Primjerice, ako će netko početi primati doznake iz inozemstva od člana obitelji koji radi u stranoj tvrtki, a banka je unaprijed upozorena, neće se uzbuniti zbog depozita.