Izvještavanje po segmentima je praksa raščlanjivanja računa u godišnjem izvješću kako bi se detaljnije prikazale aktivnosti u pojedinim dijelovima poslovanja. U mnogim zemljama računovodstvena pravila znače da se to mora učiniti tamo gdje tvrtka može jasno identificirati odjeljke određene veličine. Ideja je dati ulagačima bolji uvid u način na koji se tvrtka vodi i sva potencijalna problematična područja.
Većina zemalja koje imaju takva pravila to čine prema Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja. To su pravila i načela dogovorena od strane međunarodnih tijela s ciljem lakšeg uspoređivanja uspješnosti tvrtki u različitim zemljama. Pravila o izvješćivanju po segmentima pojavljuju se u MSFI izvještaju broj 8, koji je prvi put objavljen 2006. godine i od tada ažuriran u nekoliko točaka. U Sjedinjenim Državama ova pravila se nadograđuju i zamjenjuju prijašnja domaća pravila poznata kao Izjava o standardima financijskog računovodstva broj 131.
Prema MSFI 8, postoje tri situacije u kojima poslovni segment mora biti detaljno prikazan u računima. Prvi je ako čini 10% više od ukupnog prihoda tvrtke. Drugi je ako njegova operativna dobit čini 10% ili više ukupne operativne dobiti tvrtke; ovo ne uključuje opće troškove tvrtke koji se ne mogu točno rasporediti na određeno područje poslovanja. Treća situacija je ako imovina segmenta čini 10% ili više ukupne imovine poduzeća.
Postoje neka ograničenja u pogledu ovih zahtjeva za izvješćivanje o segmentima. Jedan je da bi tvrtka općenito trebala detaljno navesti do 10 različitih segmenata u svom godišnjem izvješću, čak i u rijetkoj situaciji kada više od 10 segmenata zadovoljava kvalifikacijska ograničenja. U ovoj situaciji treba navesti ukupno 10 najvećih segmenata.
Drugo pravilo je da se svi navedeni segmenti trebaju kombinirati kako bi činili najmanje 75% ukupnog prihoda tvrtke. Ako to nije slučaj, potrebno je detaljnije opisati više segmenata, čak i ako se inače ne kvalificiraju. Izvještavanje o segmentima nije potrebno ako tvrtka ostvaruje najmanje 90% svog prihoda iz jednog područja poslovanja koje se ne može podijeliti. Također postoji pravilo da nakon što je segment detaljan, obično se nastavlja s detaljima u budućim godinama, čak i ako je pao ispod kvalifikacijskih kriterija.
Za svaki segment koji je detaljan, tvrtka treba navesti sve glavne relevantne čimbenike. To može uključivati državne ugovore, inozemne poslove i velike klijente. Izvješće bi trebalo dati dovoljno detalja da ulagači mogu procijeniti snage i slabosti segmenta.