Izvještaj o zadržanoj dobiti je računovodstveni izraz koji se koristi za opisivanje određene vrste bilance. Izvještaj o zadržanoj dobiti detaljno opisuje koliki je dio svoje dobiti tvrtka zadržala u određenom vremenskom razdoblju. Iznos zadržane dobiti razlikuje se od razdoblja do razdoblja i ovaj izvještaj prikazuje te razlike. To može biti ili zasebna bilanca uključena s računovodstvenim informacijama dostavljenim ulagačima i Poreznoj upravi ili može biti navedena u drugim bilancama kada se računovodstvo završi.
Kada poduzeće ostvaruje prihod, taj se prihod naziva zaradom. Troškovi se oduzimaju od zarade kako bi se odredila neto zarada, odnosno dobit koju tvrtka zapravo ostvaruje. Sve se to bilježi u bilanci.
Novac koji tvrtka donosi tada se koristi na više različitih načina. Neki se isplaćuju zaposlenicima. U javnom poduzeću, neke se mogu podijeliti s ulagačima u obliku dividendi ili gotovinskih isplata ulagačima koji posjeduju dionice. Nešto od toga tvrtka također zadržava.
Novac koji drži tvrtka navodi se kao zadržana dobit. Iznos zarade koju tvrtka zadržava razlikuje se od razdoblja do razdoblja. Jednog mjeseca, na primjer, tvrtka može zadržati veći dio svoje zarade ako ima niske troškove, niske plaće ili ne raspodjeljuje dividendu. U sljedećem razdoblju tvrtka može zadržati malo svoje zarade. To uzrokuje promjenu zadržane dobiti koju tvrtka mora mijenjati ili fluktuirati.
Promjene u zadržanoj dobiti prate se na izvještaju o zadržanoj dobiti. Izvještaj se općenito mora pripremiti na specifičan način, u skladu s općeprihvaćenim računovodstvenim načelima (GAAP). Prema GAAP načelima, izvještaj se obično priprema prijenosom brojeva iz drugih financijskih dokumenata i bilance. Na primjer, izvještaji o neto dobiti mogu se koristiti za generiranje početnog broja u izvještaju o zadržanoj dobiti, od kojih se troškovi zatim oduzimaju.
Izvještaj o zadržanoj dobiti pokazuje trenutni vlasnički kapital kojim društvo raspolaže. U javnom poduzeću, izjava tako pokazuje koliki je dionički kapital, odnosno koliko novca dioničari posjeduju kao rezultat njihovog vlasničkog udjela u društvu. U privatnom poduzeću, stanje zadržane dobiti u ovoj izjavi naziva se vlasničkim kapitalom. To može biti važno za porezne svrhe.