Izvorna namjera je izraz koji se koristi u razmatranju i tumačenju ustavnih i statutarnih dokumenata s obzirom na to kako se takvi zakoni i propisi trebaju izvršavati. Može se koristiti iz čisto akademskih razloga, kao što su razmatranja filozofije prava, ili u više praktične svrhe. Osnovni koncept koji stoji iza ovakvog pristupa pravu je da kasnije pravno tumačenje nastoji razumjeti namjeru onih koji su izradili zakon, kako bi bolje razumjeli njegovu svrhu. Izvorna namjera može biti kontroverzna tema i otvorena je za široku lepezu kritika i argumenata u pogledu zaključaka koji se mogu donijeti.
Iako se termin ponekad može koristiti kao sinonim za “originalizam”, izvorna namjera se često smatra zasebnim filozofskim aspektom ustavnog ili zakonskog tumačenja. Obično postoje dvije glavne svrhe razmatranja izvorne namjere, a to su čisto akademska istraživanja pravnih presedana i primjenjiva tumačenja prijašnjih zakona. U oba pristupa, cilj je obično utvrditi svrhu zakona i namjeru s kojom je taj zakon ili propis uspostavljen.
O izvornoj namjeri često se raspravlja u vezi s ustavom neke zemlje, au SAD-u se vodi velika rasprava o Ustavu SAD-a i raznim metodama tumačenja. Studenti američkog prava često analiziraju i razmatraju namjeru onih koji su izradili dokument kao što je Ustav SAD-a u nastojanju da bolje razumiju osnovnu strukturu i značenja dokumenta. Međutim, ova upotreba izvorne namjere često se ne primjenjuje izravno na pravne propise i statute, već je namijenjena boljem razumijevanju umova koji su izradili takav dokument.
S druge strane, korištenje izvorne namjere u tumačenju ustava ili statuta na sudu ili u Kongresnom domu obično nije čisto filozofsko. Takve uporabe često nastoje razumjeti namjeru zakona kako bi se taj zakon pravilno tumačio u modernom kontekstu. Zagovornici ovog pristupa često tvrde da je razumijevanje namjere ključno za razumijevanje kakvog je utjecaja na društvo zakon trebao imati. Protivnici ovog oblika tumačenja, međutim, tvrde da dokument poput Ustava SAD-a, koji je imao desetke suradnika, po značenju nadmašuje namjeru bilo kojeg pojedinca u toj skupini.
Ovaj sukob, između onih koji traže namjeru ljudi koji su stvorili dokument ili zakon i onih koji se protive samom pojmu takve namjere, često dovodi do kontroverzi i sukoba. Određeni politički pokreti također su nastojali iskoristiti ideju izvorne namjere za postizanje različitih političkih ciljeva. Ovi pokreti često koriste koncept kako bi podržali kretanje prema političkim i ideološkim stajalištima koja su “staromodna” ili “tradicionalna” povezujući ciljeve takvog pokreta s percipiranom namjerom političkih ličnosti iz prošlosti.