Ograničenje izvoza je ili zabrana izvoza predmeta u određenu zemlju ili pojedinca, ili ograničenje količine artikla koji se može izvesti u tu zemlju ili pojedinca. Ograničenja izvoza obično postavljaju vladina tijela i nameću se pojedincima ili tvrtkama koje žele izvoziti robu iz svoje matične zemlje. Na primjer, u Sjedinjenim Državama ograničenja izvoza za većinu komercijalne robe postavlja Ured za industriju i sigurnost (BIS) unutar Ministarstva trgovine. Ograničenje izvoza obrambenih predmeta utvrđuje američki State Department. Artikli koji se mogu ili ne mogu izvoziti ponekad su određeni vanjskom politikom nacije, a popisi zemalja ili robe na koje se stavljaju ograničenja izvoza često su podložni promjenama.
Pojedinci koje vlade klasificiraju kao vođe neprijateljskih nacija, teroristički suradnici, neprijateljski borci ili trgovci narkoticima mogu imati ograničenje izvoza. Te osobe su često klasificirane kao blokirane, neprovjerene ili odbijene osobe od strane nacije koja uređuje svoja izvozna pravila. Ministarstvo trgovine SAD-a održava popis tih osoba, a izvoznici često mogu odrediti nalazi li se na tim popisima osoba kojoj žele izvoziti artikle. Nezakonito je izvoziti robu blokiranim ili uskraćenim osobama. Ako izvoznik potvrdi identitet osobe označene kao Neprovjerena, a za tu osobu nije utvrđeno da predstavlja prijetnju zemlji domaćinu, roba se tada može izvezati u nju.
Ograničenje izvoza može se nametnuti stranim državama kao oblik ekonomske sankcije. Američkim izvoznicima obično je zabranjeno da isporučuju bilo koju robu u zemlje kao što su Kuba, Iran ili Sjeverna Koreja. U drugim slučajevima, nacije će nametnuti ekonomska ograničenja stranoj državi. U tom je slučaju izvoz većine artikala u te zemlje zabranjen, ali se hrana, lijekovi i humanitarna pomoć i dalje mogu slati. U drugim slučajevima, vlade ponekad ukidaju ograničenja izvoza kako bi olakšale ekonomske ili vladine promjene unutar neprijateljskih zemalja. Na primjer, Sjedinjene Države pristale su dopustiti izvoznicima da isporučuju internetsku tehnologiju u Iran, Sudan i Kubu 2010. godine, u nadi da će pristup internetu i slobodan protok informacija pomoći u olakšavanju promjene režima u tim zemljama.
Određene vrste artikala mogu imati ograničenje izvoza. Elektroničke komponente i računala obično se ograničavaju na isporuku određenim državama ili pojedincima, jer se ti predmeti mogu rastaviti i ponovno sastaviti za određene vojne namjene. Stavke koje se odnose na telekomunikacije, navigaciju i pogonske sustave također su strogo regulirane nacionalnim zakonima o izvozu. Količina te robe koja se izvozi, pojedinac ili nacija u koju se izvozi i namjeravana upotreba robe često moraju biti dokumentirani kod vlade prije nego što se može izvesti.