U poeziji, jambski heksametar se odnosi na vrstu metra. To je redak stiha koji se sastoji od 12 slogova. Redak može imati trinaest slogova ako je trinaesti i posljednji slog retka nenaglašen. Kao metar, jambski heksametar se najčešće povezuje s francuskim oblikom poezije koji se zove aleksandrinac. Metar se rijetko koristio u engleskoj poeziji, ali neki su pjesnici uključili aleksandrinac u engleski stih kao rimovane dvostihe na kraju strofe stiha.
Jamb se odnosi na uparivanje slogova u svakoj riječi retka, a jedan nenaglašeni slog nakon kojeg slijedi jedan naglašeni ili naglašeni slog naziva se “jamb”. Grupacije uzastopnih jambova u stihovima daju pjesmi njen ritam. U metričkom smislu, jamb je jednak jednoj “foti” metra. Heksametar se odnosi na činjenicu da se svaki redak stiha sastoji od šest jamba.
Aleksandrin je bio klasični oblik francuske poezije i vrlo popularan. Njegovo ime možda potječe od činjenice da je razvijeno za vrijeme Aleksandra Velikog Makedonskog. Moglo je također potjecati iz stihova sastavljenih posebno u njegovu čast. Pjesnici tog vremena smatrali su metar fleksibilnim i prilagodljivim mnogim temama.
U engleskom jeziku aleksandrinac se nije često koristio. Povremeno se pojavljivao u engleskoj poeziji tijekom 17. i 18. stoljeća. Ironično, jedan od najcitiranijih primjera aleksandrine napisao je engleski pjesnik Alexander Pope, opisujući zašto smatra da nije prikladan za engleski stih. U svom Eseju o kritici dao je primjer aleksandrinca koji je također doveo u pitanje njegovu korisnost: “Nepotreban aleksandrinac završava pjesmu/koja poput ranjene zmije vuče svoju sporu dužinu.”
Nisu se svi engleski pjesnici složili s Papom. Engleski pjesnik iz 16. stoljeća, Edmund Spencer, tvorac Spenserijanskog soneta, uključio je aleksandrinske rimovane dvostihe kao završne redove strofa u svoje sonete. Poznata oda o besmrtnosti engleskog romantičnog pjesnika Williama Wordswortha također je koristila jambski heksametar: “Stvari/koje sam/vidio/ sada/ ne mogu vidjeti/više.”
Jambski heksametar se danas rijetko koristi u engleskoj poeziji. U kulturama s drugim jezičnim tradicijama metar ima drugačije značenje ako uopće postoji. U Japanu, zemlji s drevnom i važnom pjesničkom tradicijom, svi slogovi u japanskom jeziku imaju jednak naglasak. Metar na neki način postaje složeniji, jer se ritam izvodi iz zvukova pojedinih slogova umjesto naglaska na slogu. U mnogim drugim azijskim jezicima visina tona može činiti najvažniji dio onoga što bi govornici engleskog jezika mislili kao metar.