Javni rashodi nastaju kada vlada troši novac na plaćanje usluga koje su od koristi zajednici u cjelini. Kako bi financirale javnu potrošnju, nacionalne i općinske vlasti moraju prvo prikupiti novac od javnosti. Državni dužnosnici određuju kako najbolje utrošiti sredstva i nastoje osigurati da javni rashodi ne prelaze proračun potrošnje. Većina vlada objavljuje godišnje proračune s detaljima planova javne potrošnje.
Sredstva za javnu potrošnju prvenstveno se prikupljaju putem oporezivanja. Vlade naplaćuju poreze na dohodak, poreze na imovinu i poreze na promet privatnim građanima i poduzećima i određuju porezne stope kako bi se prikupila dovoljna sredstva za pokrivanje planiranih izdataka. Ponekad vlade trebaju prikupiti sredstva vrlo brzo, u tom slučaju se obveznice prodaju ulagačima, a prihod od obveznica financira javnu potrošnju. Vlade tada koriste buduće porezne prihode za vraćanje vlasnicima obveznica.
Nacionalne vlade koriste javna sredstva za plaćanje nacionalne obrane. U mnogim zemljama vojni izdaci su jedan od najvećih javnih rashoda. Nacionalne vlade također koriste porezne prihode za osnivanje stranih veleposlanstava i slanje diplomata u inozemstvo. Iz javnih sredstava podmiruju se i troškovi vezani uz svakodnevno poslovanje države.
Škole se plaćaju javnim sredstvima, au nekim zemljama te troškove pokriva nacionalna vlada, dok u drugim mjestima općinske vlasti podižu poreze kako bi pokrile troškove obrazovanja. Temeljno financiranje visokoškolskih ustanova dolazi iz javnih rashoda, iako najveći dio sveučilišnog novca često dolazi od školarina. Osim osnovnih troškova obrazovanja, mnoge vlade koriste javno prikupljeni novac za plaćanje nastave za djecu s posebnim potrebama. Troškovi vezani uz izvannastavne aktivnosti često se stavljaju pod pomno ispitivanje kada vlade imaju manjak proračuna, te se stoga takvi programi često eliminiraju tijekom razdoblja recesije.
Vlade obično plaćaju ceste i željezničke mreže javnim sredstvima. Prije nego što se poduzmu veliki građevinski projekti povezani s prijevozom, javnost obično ima priliku glasati za podršku projektu ili staviti veto na projekte koji će uzrokovati porast poreza. Neke vlade također koriste javna sredstva za subvencioniranje oblika prijevoza koji nisu plaćeni državnim sredstvima kako bi potaknuli građane da koriste masovni prijevoz i smanjili emisije ugljika.
Fiskalno konzervativni političari pokušavaju smanjiti javnu potrošnju, što im omogućuje smanjenje poreza. Drugi političari pokušavaju povećati porezne prihode kako bi povećali i poboljšali usluge dostupne običnim građanima. Posljedično, razine javne potrošnje imaju tendenciju mijenjanja kad god izbori dovedu do dolaska novog političara ili političke stranke na vlast.