Javni deficit, također poznat kao državni deficit, razlika je između prihoda i rashoda u određenom vremenskom razdoblju. Javni deficit je suprotan javnom višku, koji nastaje kada država uzima više novca u prihode nego što troši. Mjerenje javnog deficita jedan je od načina da se dobije predodžbu o fiskalnom zdravlju zemlje, iako mnogi drugi čimbenici mogu doprinijeti ovoj analizi. Smanjenje javnog deficita cilj je većine vlada, a može se postići i povećanjem prihoda i smanjenjem rashoda.
Javni deficit se razlikuje od javnog duga, iako se termini ponekad pogrešno koriste kao sinonimi. Javni dug odnosi se na sav novac i usluge koje država duguje unutarnjim i vanjskim organizacijama, uključujući financijske institucije i druge vlade, te putem neplaćenih ugovora. Deficit je dug u određenom vremenskom okviru; odnosi se na razliku prihoda i rashoda u određenom vremenskom razdoblju. Politika deficitarne potrošnje ili potrošnje koja premašuje godišnje prihode može tijekom vremena povećati ukupni javni dug.
U gotovo svakoj vladi javni deficit postoji redovito. Mnoga državna gospodarstva koriste politiku poznatu kao deficitarna potrošnja, koja dopušta rashode čak i kada prihodi neće uravnotežiti proračun. Deficitna potrošnja obično uključuje izdavanje državnih obveznica, koje se nude ulagačima radi povećanja prihoda kako bi se smanjio deficit. Ostale taktike za deficitarnu potrošnju uključuju posuđivanje novca iz drugih državnih fondova, što je složeno pitanje koje predstavlja ozbiljan rizik da ugrozi neke zaštićene sustave financiranja.
Vođenje zemlje sa stalnim javnim deficitom gotovo je univerzalno u 21. stoljeću. Općenito, potreba za deficitarnom potrošnjom otežana je suprotstavljenim željama javnosti da porezi ostanu niski, a usluge visoke. Budući da porezi čine većinu državnih prihoda, ove suprotstavljene želje stvaraju političku klimu koja čini gotovo nemogućim izbjegavanje deficitarne potrošnje. U pokušaju da zadovolje porezne obveznike, vlade mogu stvoriti dublji deficit osiguravajući i snižene poreze i povećanje rashoda, ali ova strategija može dugoročno dovesti zemlju bliže nelikvidnosti.
Iako je upravljanje deficitom važno područje vlade, ne nastaju sva povećanja deficita kao rezultat vladine politike. Ako zemlja doživi veliku recesiju i kasniju krizu nezaposlenosti, porezni prihodi mogu značajno pasti jer ljudi zarađuju manje novca. Slično, bum gospodarskog prosperiteta može dovesti do smanjenja deficita, budući da su porezni obveznici gurnuti u više porezne razrede.