Izjava pod prisegom je dokument koji se izvršava pod prisegom i u kojem se iznose činjenice za koje zna ili u koje vjeruje osoba koja daje izjavu pod prisegom, koja se zove affiant. Kada se izvrši pred bilježnikom, dokument je poznat kao javnobilježnička izjava pod zakletvom. Pod ograničenim okolnostima, ovjerena izjava pod zakletvom može se prihvatiti umjesto svjedočenja svjedoka u sudskim predmetima; ovjerena izjava pod zakletvom također će se rutinski izvršavati u mnogim okolnostima koje ne uključuju pojavljivanje pred sucem.
Izjava pod zakletvom razlikuje se od svjedočenja na sudu ili iskaza po tome što afirmatičar daje potpuno dobrovoljnu izjavu i nije ispitan niti unakrsno ispitan. Dok i pojavljivanje na sudu i svjedočenje može biti prisiljeno na sudu, izjave pod zakletvom ne mogu biti prisiljene jer su, kao što je navedeno, isključivo dobrovoljne.
Kada se sastavlja u prvom licu, izjava pod prisegom obično počinje izjavom u kojoj se identificira suradnik, uključujući njegovu adresu, i potvrđuje njegovu nadležnost za izvršenje izjave pod prisegom. Kada se sačinjava u trećoj osobi, kao u slučaju staratelja koji daju izjave pod prisegom za svoju nesposobnu djecu ili roditelje, priroda odnosa mora biti jasno naznačena u izjavi pod prisegom, kao i njihova ovlaštenja da daju izjavu pod prisegom. Izjava pod zakletvom također mora naznačiti i mjesto i datum izvršenja.
Ne postoji općenito propisan oblik koji mora imati ovjerena izjava pod zakletvom, osim što bi trebala biti ograničena na izjavu o činjenicama. Nije prikladno uključiti argumente, karakterizaciju ili presude u izjavu pod zakletvom. Činjenice bi trebale biti izložene jasno i definitivno, a kada se temelje na informacijama suradnika, a ne na osobnim saznanjima, izvor tih informacija treba biti jasan. Na primjer, izjava: “Vidio sam da je auto udario u stablo” temelji se na osobnom saznanju; “vozač je bio pijan”, informacija je, a “Znao sam da je vozač bio pijan jer je to objavljeno u novinama”, navodi se informacija i identificira njezin izvor.
Činjenica da je izjava pod zakletvom izjava o činjenicama na koju će se pozivati u sudskom postupku čini da je bitno da se ona izvrši pod prisegom. Dokument ne postaje izjava pod zakletvom sve dok afirant ne položi prisegu i izvrši je u tom trenutku. Osoba koja daje izjavu pod zakletvom – na primjer, bilježnik, sudski službenik ili povjerenik za isprave – dat će prisegu suradniku, koji potom potpisuje izjavu pod zakletvom. Službenik će tada potpisati dokument, navodeći izvor svojih ovlasti za davanje prisege. U Sjedinjenim Državama javni bilježnik će navesti njezin naziv ureda, državu jurisdikcije i datum isteka javnobilježničke komisije. Sve ove informacije bilježe se na dnu ovjerene izjave. Notarski pečat nije potreban, ali ga često utiskuje javni bilježnik.