Razlika u dospijeću pojam je koji se koristi za opisivanje strategije koja je osmišljena za procjenu odnosa između rizika posjedovanja imovine i obveza koje generiraju prihod zbog razgraničenja kamatnih stopa i volatilnosti tih udjela. Osnovna ideja je utvrditi jesu li projicirani prinosi na te vrste ulaganja, na temelju učinka na tržištu i vrste uključene kamatne stope, dovoljni da zasluže stupanj rizika koji ulagač preuzima kao dio vlasništva nad te posjede. Iako se smatra tradicionalnijim pristupom, jaz u zrelosti je manje popularan nego u prošlim desetljećima, s drugim metodama koje se često koriste za ovu vrstu procjene.
Osnovni pristup jaza u zrelosti uključuje procjenu jaza ili raspona koji je trenutno prisutan između troška vlasništva i koristi ostvarenih od pothvata. Ovaj proces zapravo počinje kada ulagač razmatra kupnju imovine ili obveze, a uključuje projekciju što će se dogoditi s udjelom od datuma kupnje pa sve do datuma kada će udio dostići puno dospijeće. Kvantifikacija ove vrste također će uključivati dopuštanje bilo kakvih događaja koji bi se mogli dogoditi, kao što je rani poziv na izdavanje obveznica, i uzimanje u obzir kako bi to moglo promijeniti vrstu prinosa koji se u konačnici generira od udjela.
Također je moguće procijeniti jaz u dospijeću u bilo kojem trenutku tijekom životnog vijeka gospodarstva, počevši od tekućeg datuma i uzimajući u obzir vrijeme koje će proći do dostizanja punog dospijeća. Ovdje je ideja procijeniti tržišnu vrijednost udjela u strateškim točkama između tog trenutnog datuma i datuma dospijeća, a zatim te vrijednosti pomnožiti s kamatnom stopom za koju se očekuje da će prevladati u tim točkama. Za udjele koji nose fiksnu kamatnu stopu, proces je relativno jednostavan. Kada se primjenjuje promjenjiva ili promjenjiva kamatna stopa, to znači ne samo razmatranje tržišnih kretanja koja utječu na vrijednost udjela, već i promjene u gospodarstvu koje pomiču prosječnu kamatnu stopu koja se koristi za izračunavanje prinosa.
Jedna od prednosti korištenja pristupa dospijeća je da pomaže ulagačima da utvrde je li posjedovanje imovine ili obveza dobra ideja ili bi vrijeme za prodaju udjela prije punog dospijeća bilo u njegovom ili njezinom najboljem interesu. Točnim projiciranjem onoga što će se vjerojatno dogoditi između trenutnog datuma i sljedeće identificirane točke, moguće je odlučiti hoće li imovina funkcionirati unutar prihvatljivog raspona ili postoji potreba da se zamijeni drugim posjedom. Iako nije jedini pristup donošenju ove odluke, korištenje jaza u dospijeću može pružiti relativno jednostavan način za izradu ove procjene i eventualno naoružavanje ulagača informacijama koje u konačnici omogućuju uštedu velike količine novca.