Jedanaesti sat je posljednji mogući trenutak u kojem se nešto može učiniti prije nego što se pojave problemi ili rješenja. Izraz “u jedanaestom” satu postao je popularan u 19. stoljeću, ali je bio u upotrebi mnogo ranije. To posebno aludira na Matejevu knjigu u Novom zavjetu (20-2).
Ovaj prikaz u Mateju je prispodoba o radnicima koji dolaze u jedanaesti sat radnog dana i još uvijek im se plaća cjelodnevna plaća. Biblijski znanstvenici sugeriraju da parabola može značiti da će čak i ljudi koji dođu na kršćanstvo kasno u životu i dalje zaslužiti punu korist od radosti vječnog života.
Neki znanstvenici čak su ovaj sat postavili kao sat između 5 i 6 sati, budući da bi tipičan radni dan bio od izlaska do zalaska sunca, odnosno između 6 i 6 sati. Ovo doslovno značenje rijetko se odnosi na jedanaesti sat jer se obično koristi. Umjesto toga, to jednostavno znači “u posljednje moguće vrijeme”.
Neki povezuju “u jedanaestom satu” s odgađanjem i gledaju na taj izraz u negativnom smislu. Na primjer, Konstantinovo smrtno obraćenje na kršćanstvo nekim se kršćanima čini nepravednim, jer se dogodilo u posljednjem trenutku. Učenik koji čeka noć prije nego što napiše rad ili završi zadatak zasigurno je odugovlačio i mogao bi predati posao koji nije pažljivo osmišljen ili dobro pripremljen.
U drugim okolnostima, na rješenje u posljednji trenutak gleda se pozitivno. Na primjer, u rečenici “U jedanaestom satu Sindikat učitelja i Školski odbor uspjeli su sklopiti ugovor”, izraz se koristi pozitivno. Da ugovor nije bio ispregovaran, onda bi Sindikat učitelja možda morao štrajkati. Drugim riječima, ponekad rješenje koje stigne u tren oka spasi dan.
U drugim slučajevima, problem se može pojaviti u jedanaestom satu, što odgađa da se nešto postigne. Obitelji koja se cijeli dan pakirala za putovanje moglo bi putovanje odgoditi u posljednji trenutak zbog toga što beba iznenada dobije temperaturu. Takvi problemi su općenito neželjena pojava.