Jedinica za distribuciju energije (PDU) je oblik opreme koja se koristi za upravljanje dodjelom i distribucijom energije na više primatelja. Korištenje ove vrste uređaja pomaže osigurati da sva osnovna oprema dobije dovoljnu opskrbu energijom čak i ako glavni izvor napajanja privremeno nije dostupan. Jedan od češćih primjera jedinice za distribuciju energije je neprekidno napajanje (UPS) koje se koristi za održavanje i rad računalnih radnih stanica i internih mreža tijekom nestanka struje.
U osnovi postoje dvije klase opreme za distribucijske jedinice koje su danas uobičajene. Jedan je poznat kao PDU uređaji bazirani na stalak. Jedinice ovog tipa pomažu u obrađivanju razine napona i strujnog toka iz izvora napajanja tako da je opskrba određenim uređajima dovoljna, ali ne i dovoljna za preopterećenje bilo kojeg strujnog kruga. Ovaj proces može uključivati pretvaranje električnog toka na neki način, kao što je prilagođavanje jednofaznog izvora energije u višefazni tok snage. Korištenje ove vrste jedinice za distribuciju energije uobičajeno je u brojnim aplikacijama, uključujući upravljanje protokom energije do računalnih sustava ili opreme koja se koristi za stvaranje svjetlosnih predstava na koncertima ili čak za upravljanje sustavom rasvjete za scensku produkciju.
Druga klasa jedinice za distribuciju energije je PDU koji se montira na teški pod. Ova vrsta jedinice u biti obrađuje energiju primljenu iz glavnog izvora i distribuira je manjim uređajima na temelju specifičnog procesa dodjele. Kao što naziv govori, ova vrsta jedinice je obično veća i trajno postavljena. Ovo je za razliku od jedinica baziranih na stalku, koje se lako mogu pomicati kako bi se udovoljilo bilo kojoj vrsti potrebe koja se može pojaviti.
Dok neki dizajni jedinice za distribuciju energije zahtijevaju ručni rad na licu mjesta, postoje modeli koji su opremljeni za daljinski pristup i upravljanje. Daljinsko upravljanje PDU-om sve je češće u brojnim poslovnim postavkama, što omogućuje ne samo aktiviranje jedinica kako bi se suočili s nekom vrstom nužde, već i upravljanje funkcijom tih jedinica bez oslanjanja isključivo na programirane protokole za dodjelu energije. Ovaj pristup može olakšati rješavanje bilo koje situacije koja može zahtijevati mogućnost daljinskog pristupa jedinicama i isključivanja nekih od njih, bez potrebe da se zaustavljanje provodi na lokalnom nivou i eventualno dovodeći ljudska bića u opasnost u situaciji katastrofe.