Jedinstvenim europskim aktom uspostavljena je Europska zajednica, koja je bila posvećena uspostavi jedinstvenog, zajedničkog europskog tržišta, koje je s vremenom postalo poznato kao Europska unija. Zakon je dovršen 28. veljače 1986. i stupio je na snagu 1. srpnja 1987. Bila je to prva veća revizija Rimskog ugovora, koju su 1957. potpisale Francuska, Zapadna Njemačka, Belgija, Italija, Luksemburg i Nizozemska. Rimskim ugovorom uspostavljena je Europska zajednica za atomsku energiju i Europska gospodarska zajednica kako bi se povećala industrijska suradnja između zemalja, posebno u pogledu atomske energije te resursa čelika i ugljena. Jedinstveni europski akt donesen je uglavnom zbog rastućeg nezadovoljstva među europskim narodima zbog nedostatka slobodne trgovine.
Poslovni i politički čelnici nastojali su pojednostaviti zakone zemalja članica kako bi povećali suradnju i razriješili razlike u politikama zemalja članica. Zaposlili su odbor da utvrdi je li zajedničko tržište uopće moguće. Da jest, odbor bi također odredio koje bi korake trebalo poduzeti.
Odbor je utvrdio da je potrebno ukloniti birokratske barijere u svakoj zemlji članici, te su poduzeti koraci za povećanje konkurentnosti u svakoj zemlji, jer su neke od nacija imale ekonomske sustave stare stotine godina. Također je postojala velika potreba za harmonizacijom između zemalja. Na primjer, njemački trgovac tradicionalno bi se suočio s drugačijim skupom pravila i propisa kada bi prodavao svoj proizvod u Francuskoj za razliku od Belgije. Također, trgovci su trebali dobiti jedinstvenu cijenu za svoju robu.
Kako je sustav uspostavljen prije Jedinstvenog europskog akta, prosperitetne zemlje postale su prosperitetnije. U međuvremenu, one zemlje koje su morale ekonomski sustići nikada nisu dobile priliku, jer su prosperitetne nacije međusobno trgovale. Odbor je utvrdio da je to samo funkcija neučinkovitog upravljanja, te da se skup dobro osmišljenih procesa može provesti kako bi se osiguralo da sve zemlje članice budu konkurentne, ne samo jedna s drugom, već u sve globalnijoj ekonomiji.
Nalazi odbora na kraju su postali Jedinstveni europski akt. Potpisale su ga Velika Britanija, Francuska, Španjolska, Italija, Zapadna Njemačka, Belgija, Danska, Grčka, Irska, Nizozemska, Portugal i Luksemburg. Odredbom zakona 1992. je određena kao datum kada će se uspostaviti jedinstveno europsko tržište. Nakon Jedinstvenog europskog akta uslijedio je Ugovor iz Maastrichta 1993. kojim je formalno uspostavljena Europska unija i jedinstvena valuta, euro. Ujedinjeno Kraljevstvo je na kraju odbilo usvojiti jedinstvenu valutu i umjesto toga je zadržalo britansku funtu.