Jedinstveni sudski sustav objedinjuje odvojene sudove u jedan sudski sustav kojim se upravlja centralno. Objedinjavanje sudova obično je osmišljeno za rješavanje problema s umnožavanjem sudova na lokalnoj razini koje osnivaju članovi zajednice radi rješavanja kršenja lokalnih, a ne nacionalnih zakona. Stavljanjem svih sudova pod jedan kišobran, sudski sustav postiže razinu sudske učinkovitosti i dosljednosti koja je bila nemoguća pod fragmentiranom upravom.
Povijesno gledano, zemlje s pravosuđem temeljenim na engleskom običajnom pravu uspostavile su sudski sustav za rješavanje predmeta prema nacionalnim zakonima. Lokalnim jurisdikcijama prepušteno je uspostavljanje vlastitih sustava rješavanja pitanja koja potpadaju pod zakone lokalne zajednice. To je dovelo do osnivanja specijalnih sudova s ograničenom ovlasti, koji se često razlikuju po sferi utjecaja ili predmetu. Ove vrste sudova nazivali su se općinski sudovi, magistratski sudovi, gradski sudovi, sudovi za mladež, sudovi za obiteljske odnose, mirovni suci ili drugim nazivima koji su odražavali lokalnu prirodu postupka.
Mjesni sudovi često su se osnivali neovisno jedan od drugog, ovisno o potrebi i interesu. Nadležnosti bi se često preklapale, a pravni standardi bi se razlikovali od suda do suda. Neki bi sudovi imenovali suce bez formalne pravne izobrazbe ili bi nedosljedno donosili odluke o nizu činjenica jer nije bilo načina da se prate odluke koje su donijeli drugi sudovi.
Početkom 20. stoljeća ideja o jedinstvenom sudskom sustavu postala je popularno pitanje u okviru sudske reforme, posebno u američkim pravnim stručnjacima koji su pozivali na prestanak rascjepkanosti sudskih sustava i predlagali centraliziranu administraciju i upravljanje. Lokalne i nacionalne jurisdikcije počele su se baviti ovim pitanjem putem glasovanja i zakonodavnog tijela. U SAD-u su, na primjer, države počele razmatrati zakone koji bi ukinuli stari sustav i konsolidirali prvostupanjske sudove ili u jedan sud ili u sud za veća kaznena djela i drugi za manje.
Pokret za ujedinjenje sudova proširio se na mnoge zemlje i ostaje žestoko sporno pitanje. Lokalni sudovi često ne žele odustati od svoje moći, a lokalni političari obično nisu oduševljeni gubitkom mogućnosti da koriste imenovanje na lokalnom sudu kao političku uslugu. Mnoge države u SAD-u uvele su jedinstveni sudski sustav, a zemlje poput Kanade stalno se kreću u tom smjeru. Druge zemlje, poput Velike Britanije, oduprle su se pozivu na jedinstveni sudski sustav koji bi konsolidirao sudske sustave Engleske, Sjeverne Irske, Škotske i Walesa.