Jednaka naknada je pristup osiguravanju naknade koji se temelji na zaslugama i klasifikaciji poslova, bez obzira na spol zaposlenika. Često predstavljan kao jednaka plaća za jednak rad, ovaj koncept je stekao veliku važnost tijekom 20. stoljeća kako su se prava žena u mnogim zemljama proširila. Rasprave o jednakim plaćama se nastavljaju jer još uvijek postoje djelatnosti u kojima žene koje obavljaju iste radne zadatke kao i njihovi muški kolege primaju plaće i nadnice koje su manje od naknade koja se daje muškarcima.
Temeljni koncept jednake naknade počiva na iskustvu i stručnosti pojedinca, a izostavlja bilo kakvo razmatranje na temelju spola te osobe. U teoriji, to znači da će muškarac i žena kojima je dodijeljen isti naziv radnog mjesta i obavljaju iste poslove u sklopu svojih radnih obaveza primati istu osnovnu plaću. Pod pretpostavkom da su njihovi skupovi vještina i produktivnost manje-više isti, to znači da će svaki također zaraditi iste povišice tijekom vremena i dobiti slične dodatne beneficije tijekom godina dok ostanu kod poslodavca.
Kako bi iskoristili jednaku naknadu na radnom mjestu, poslodavci će stvoriti objektivne kvalifikacije koje se odnose na specifičnosti bilo kojeg radnog mjesta u organizaciji, zahtijevajući određene skupove vještina za svako od tih pozicija. Spol neće biti čimbenik pri zapošljavanju ili napredovanju na te pozicije, već samo sposobnost kandidata da uspješno obavlja dodijeljene zadatke. U tu svrhu, spominjanje spola u kreiranju rasporeda plaća i plaća, bilo kakvih bonus programa povezanih s pozicijama, pa čak i razmatranje promaknuća ili sudjelovanja u programima kontinuiranog obrazovanja temeljit će se na zaslugama, a ne na spolu zaposlenika.
Dok je koncept jednake naknade postao češći u brojnim industrijama do kraja 20. stoljeća, napori da se osigura jednaka plaća za jednak rad nastavljaju se u mnogim poslovnim okruženjima diljem svijeta. U nekim slučajevima, na nastojanja da se kompenzacija temelji na vještini i iskustvu bez obzira na spol utječu dugogodišnje tradicije unutar određenih kultura. Zakoni o zapošljavanju i propisi doneseni na nacionalnoj razini često su nužni kako bi se potaknuo uzrok jednakih naknada i često daju okvir za ocjenu koriste li poslodavci raspored plaća na temelju učinka, a ne spola zaposlenika.