Jednokratni kod je program napravljen za jednokratnu upotrebu, za razliku od većine drugih programa koji su napravljeni za višestruku upotrebu. Takav će se kod koristiti samo jednom, pa ga većina programera izrađuje samo zato što zadatak koji kod obavlja traje dulje nego što je potrebno za programiranje. To znači da je većina zadataka koje obavljaju jednokratni kodovi mali i nisu jako intenzivni. Uglađeno kodiranje obično se zamjenjuje brzim hakovima koji obavljaju posao, ali nemaju stabilnost za višestruku upotrebu. Neuobičajeno je da je ovaj program napravljen za više od jednog korisnika, kako zato što se koristi samo jednom, tako i zato što bi za to bilo potrebno više kodiranja.
Kada se izradi jednokratni kod, programer to čini jer je izrada programa lakša od ručnog izvođenja zadatka. Na primjer, ako korisnik želi organizirati puno neorganiziranih slika prema autoru i datumu izrade, to može potrajati mnogo vremena. Ako kod traje manje vremena, tada bi bilo u interesu programera da napravi kod umjesto da počne sortirati slike.
Značajni zadaci zahtijevaju značajno kodiranje i, iako posao koji se obavlja jednokratnim kodiranjem može biti velik, rijetko je zamršen. Na primjer, kod može kategorizirati tisuće slika, ali rijetko može obavljati napredne zadatke kao što je obrada slika, jer to zahtijeva više koda. U isto vrijeme, ako programer ima vještinu izrade naprednijeg jednokratnog koda, to se može učiniti.
Programi koji su napravljeni za višestruku upotrebu, a posebno za distribuciju, obično su uglađeni i puni kodiranja napravljenog kako bi program bio stabilan. S jednokratnim kodom, ovo uglađeno kodiranje obično je izostavljeno, jer je potrebno puno više vremena za izradu. Umjesto toga, koristi kodiranje koje je puno hakova – ili male dijelove koda koji su kraći i lakši za izradu od punih redaka koda – i kodiranje koje je optimizirano za brzo programiranje.
Jednokratni kod je napravljen za jednokratnu upotrebu, pa je rijetkost da programer napravi kod za više korisnika. To implicira da se program može koristiti više puta, a obično je potrebno mnogo više programiranja kako bi se omogućilo više korisnika. Mnogo je češće da programer napravi kod za jednokratnu upotrebu koji utječe na više računala na mreži, a ne na jedno koje pokreće mnogo različitih korisnika.