Jednostanični organizam je svaki oblik života koji se sastoji od samo jedne stanice. Ova skupina uključuje većinu života na Zemlji, a bakterije predstavljaju većinu. Glavne skupine jednostaničnog života su bakterije, arheje (oba prokariota) i eukariota (eukarioti). Razlike između prokariota i eukariota su značajne: eukarioti posjeduju jezgru, dok je prokariotima nedostaje, a eukarioti posjeduju niz substaničnih organa koji se nazivaju organele, dok su prokarioti vrlo minimalni.
Ljudi mogu promatrati veće jednostanične organizme, kao što su amebe, korištenjem viših postavki na svjetlosnom mikroskopu. Bakterije su toliko male da se pod takvim povećanjem samo pojavljuju kao točkice. Kako bi ih prikupila za promatranje, osoba može staviti pokrovni stalak na površinu vode u ribnjaku i ostaviti ga preko noći. Do sljedećeg jutra, mnogi će organizmi na dnu listića izrasti cijele kolonije. Brzo se repliciraju: kolonije mogu udvostručiti svoju veličinu za između 30 minuta i nekoliko sati.
Jednostanični organizmi koliko su raznoliki toliko i sveprisutni. Najstariji oblici života, postojali su prije 3.8 milijardi godina, ako ne i duže. Oni slijede različite strategije za preživljavanje: fotosintezu (cijanobakterije), kemotrofiju (mnoge arheje) i heterotrofiju (amebe). Neki imaju flagele, male repove koje koriste za kretanje, ili lobopode, produžetke staničnog kostura (citoskeleta), koji izgledaju kao bloblične ruke. Flagele jednostaničnih predaka ljudi zadržavaju se sve do životinja, gdje se pojavljuju kao spermatozoidi s bičevima.
Od svih šest superskupina eukariota, četiri su sastavljene isključivo od jednostaničnih organizama. Iznimke su samo opistokonti, koji se sastoje od životinja, gljiva i bliskih srodnika, te arheplastidi, koji se sastoje od jednostaničnih i višestaničnih biljaka. Ti se organizmi razlikuju po veličini, s najmanjim bakterijama veličine 300 nanometara, u rasponu do titanskih plazmodijalnih plijesni, koji mogu narasti do 8 inča (20 cm) u prečniku. Najveći može imati milijune jezgri razasutih po cijeloj staničnoj ovojnici. Za promatranje nekih od najmanjih potreban je skupi elektronski mikroskop, dok se najveći mogu vidjeti golim okom.