Demokracija je vrsta vlasti u kojoj građani koji imaju pravo glasa mogu birati vladine dužnosnike i predstavnike. Politička stranka je organizacija koju čine ljudi koji dijele mnoge ili sve iste ideologije i koja pokušava steći moć i utjecaj u vladi, obično biranjem članova stranke na dužnost. Jednostranačka demokracija je ona u kojoj su svi politički kandidati i državni dužnosnici članovi jedne stranke. U većini slučajeva, druge političke stranke, pa čak i opozicija vladajućoj stranci su nezakonite.
Jedan primjer
Gotovo sve demokracije imaju barem dvije političke stranke, ali bilo je i jednostranačkih demokracija. Od 2011. godine vlada u Siriji bila je primjer jednostranačke demokracije. Ustav Sirije, koji je usvojen 1973., dao je kontrolu nad svojom vladom i društvom Arapskoj socijalističkoj stranci Ba’ath.
Za i protiv
Zagovornici jednostranačkih demokracija kažu da postojanje više političkih stranaka u državi stvara pristrasnost i dovodi do problema kada se izabrani dužnosnici iz suprotstavljenih stranaka moraju udružiti kako bi kreirali zakone i politike. Ovi predlagatelji mogu ukazivati na tzv. zastoj koji može nastati kada se članovi suprotstavljenih stranaka ne mogu dogovoriti i ne mogu donijeti prijedlog jer se ne može postići minimalni broj potvrdnih glasova. Protivnici jednostranačkih demokracija tvrde da se različitost mišljenja o tome kako bi vlada trebala djelovati najbolje odražava u više od jedne stranke. Kažu da postojanje više političkih stranaka omogućuje ravnotežu i potpuniju zastupljenost stavova građana. Također, neki kritičari jednostranačkih demokracija ukazuju na nedostatak izbora birača, jer čak i ako na izborima ima više kandidata, svi su iz iste stranke i općenito bi imali ista mišljenja i ideale.
Nužni uvjeti za uspjeh
Za mnoge političke analitičare postoje određeni uvjeti koji bi morali postojati da bi jednostranačka demokracija bila učinkovita. Jedan od takvih uvjeta je da bi građanstvo moralo biti prilično ujedinjeno i dogovoreno oko temeljnog smjera za državu i uloge vlasti u društvu. Drugi je da vladajuća stranka mora biti sposobna održati članstvo i imati relativno visoku toleranciju na različita stajališta. Vladajuća stranka također mora ponuditi više kandidata biračkom tijelu za svaku izabranu funkciju, a potrebno je i dalje suglasnost građana da dodatne političke stranke nisu potrebne. Ti se uvjeti rijetko ispunjavaju, pa je teško pronaći učinkovitu jednostranačku demokraciju, a mnoge koje su uspostavljene na kraju se razviju u višestranačke demokracije ili potpuno odbace ideju o postojanju političkih stranaka.