Jejunum je drugi dio tankog crijeva, koji povezuje dvanaesnik s iliumom. To je također najduži dio tankog crijeva, koji obično obuhvaća gotovo polovicu njegove duljine. Ovo područje crijeva opskrbljuje krvlju gornja mezenterična arterija, a na mjestu ga drži mezenterij, dio peritoneuma koji oblaže želučanu šupljinu. Umjesto da bude čvrsto postavljen, jejunum je zapravo suspendiran, što mu omogućuje kretanje unutar želučane šupljine kako se odvijaju probavni procesi.
Ovo područje tankog crijeva ima vrlo veliku površinu, djelomično stvorenu naborima tkiva. Projekcije poznate kao resice također povećavaju površinu jejunuma, pri čemu svaka projekcija strši prema gore poput malog prsta. Resice su odgovorne za apsorpciju hranjivih tvari, a jejunum je područje u kojem apsorpcija počinje u tankom crijevu. Ponovno preuzimanje žuči također se događa u jejunumu.
Jejunum također luči probavne enzime koji razgrađuju hranu u jedinice koje crijevo može apsorbirati. Ovo lučenje enzima, koje zapravo počinje u želucu, ključni je dio probave. Bez probavnih enzima, crijevo zapravo ne može pristupiti mnogim hranjivim tvarima u hrani, pa stoga neće moći iskoristiti hranu za prehranu. Poremećaji u proizvodnji hranjivih tvari uzrokovani urođenim stanjima ili bolešću mogu biti izvor pothranjenosti za pacijenta.
Ponekad je potrebno ukloniti cijeli ili dio jejunuma. Jedan od uzroka uklanjanja je rast raka koji kompromitira tanko crijevo, a drugi je traumatska ozljeda toliko teška da se ne može popraviti. Ako je dotok krvi u ovo područje crijeva prekinut, to također može zahtijevati uklanjanje, jer dijelovi jejunuma mogu odumrijeti ako se dotok krvi prekine predugo. Uklanjanje obavlja kirurški tim s pacijentom u općoj anesteziji.
Kada se uklone dijelovi jejunuma, pacijenti moraju poduzeti posebne mjere opreza. Oni su u opasnosti od pothranjenosti i zato što im nedostaje dio crijeva gdje se apsorpcija događa i zato što možda ne proizvode sve enzime koji su im potrebni. Neke modifikacije u prehrani mogu biti potrebne kako bi se osiguralo da pacijent dobije pravilnu prehranu, a pacijentu će liječnik dati posebne savjete kako bi naučio što jesti i kada, te kako bi saznao o mogućnostima suplementacije koje će održati tijelo pacijenta hranjenim.